Redakcija LEJLETUL MIRADŽ-NOĆ O KOJOJ GOVORE KUR’AN I HADIS
Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba od Mesdžidul-harama do Mesdžidu-l-Aksaa čiju smo okolinu blagoslovili – da bi mu pokazali neke od znakova Naših. Uistinu! On je Onaj koji čuje, Onaj koji vidi. (Kur’an: Al-Isra, 1.)
Lejletul-Mi`radž ili Noć Isra i Mi`radža noć je u kojoj se prisjećamo na noćno putovanje Poslanika Muhammeda, a.s., iz Mekke (Mesdžidul-Harama) do Jerusalima (Mesdžidul-Aksaa) na što se odnosi riječ “isra” i nakon toga ka višim sferama na Buraku i u društvu Džibrili-Emina, a.s., na što se odnosi riječ miradž… Hafiz Salih Gašević je u svom mevludu pjesnički dočarao Miradž:
Hodi amo koji žudi i želi,
Da je ašik i sam sebi što veli.
Slušaj miradž pejgamberski golemi,
Za ašikluk tebi srce što gori.
Ponedjeljnik večer dođe jedan glas,
Noć je blaga i hairli baš za nas.
Oni što s njime Božije pomoći,
Ummihani ode kući po noći.
Muhammedu dobar ta’zim kod Boga,
Džebrailu emer dođe od Boga.
Kat haljina iz dženneta prihvati,
I buraka najboljega uhvati.
Mome milom Muhamedu odvedi,
Mene i Arš on da vidi, dovedi.
Pa Džebrail po emeru otiđe,
Mnogi burak pasijaše on vidje.
Među njima jedan burak plakaše,
Niti jede, niti pije, gledaše.
Džebrail ga pita: “Zašto ti plačeš,
Zašto i ti ko družina ne jedeš?”
A Burak mu odgovara prejasno,
Odavno je moje srce žalosno….
Kako prenose pisci Poslanikovog životopisa, ovo putovanje se dešava u veoma teškom periodu njegovog mubarek života. Nakon trogodišnjeg izgnanstva (bojkota muslimana) uslijedila je smrt Poslanikovog amidže i zaštitnika Ebu Taliba i preseljenje hazreti Hatidže, r.a. U tom periodu Poslanik je pozvao i stanovnike Taifa u Islam, ali oni protjeraše Poslanika, a.s., iz grada gađajući ga kamenicama.
Nakon ovakvih iskušenja Allahov poslanik biva počašćen Isra-i-Miradžom.
Ajeti iz Kur’ana Časnog potvrđuju istinitost Poslanikovog putovanja i opisuju neke od događaja koji su se desili te mubarek noći. U hadisima se spominje i klanjanje namaza u Mesdžidul-Haramu a nakon toga uzdizanje ka nebesima i susret sa poslanicima od prvog do sedmog neba. Allah, dž.š., ga je počastio viđenjem brojnih Allahovih znamenja koje prije njega nijedno ljudsko oko vidjelo nije niti će vidjeti do Kijametskog dana.
– Vidio je ljude kojima se velikim užarenima makazama sijeku jezici i usne! To su sijači smutnje!
– Vidio je ljude koji plivaju u moru krvi i gutaju kamenje… Korisnici kamate!
– Vidio je ljude koji metalnim noktima nakaze svoja lica. To su oni koji se bave gibetom (ogovaraju druge)!
– Vidio je pred ljudima friško i halal meso, a oni jedu pokvareno i smrdljivo! To su oni koji čine zinaluk.
– Vidio vola kako izađe iz velike jame i pokušava ponovo da se vrati u nju, ali ne može! Nesmotreno i nekontrolisano izgovorena riječ!
– Vidio je insana kako nosi ogromno breme i stenje pod njim, a pokušava da natovari još više na sebe. To je insan što preuzme emanet koji nije u stanju izvršiti. Emanet!
– Vidio je insane koji razbijaju glavu užarenim kamenjem jer su bili nemarni prema namazu…
Prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao: “Kad sam bio na noćnom putovanju Mi‘radža Allah mi je prigovorio za Ummet i rekao:
– O Muhammede, tvoj ummet nisam zadužio sutrašnjim radom, a oni od Mene traže sutrašnji rizk (nafaku).
– Neki iz tvoga ummeta jedu Moj rizk, a zahvaljuju drugome. Mene pokušavaju varati, a prema drugima su iskreni.
– Ponos i snaga su u Mene i ja sam u tome neprikosnoven (al-Mu’izz), a neki iz tvoga ummeta ponos i snagu traže kod drugih!
– Muhammede, Ja sam džehennem stvorio isključivo za kafire, a neki iz tvoga ummeta se trude da zapadnu u džehennem.
– Ako nekoga volite zbog dobra koje vam čini, pa Ja sam preči u tome, jer su Moje blagodati prema vama neizbrojive.
– Ako se nekoga plašite od stanovnika nebesa i Zemlje, pa Ja sam u tome preči, jer je moja moć nenadmašna!
– Ako u nekoga polažete nadu, pa Ja sam u tome preči, jer je moja ljubav prema robovima neuporediva.
– Ako se nekoga stidite zbog grijeha prema njemu, pa Ja sam preči u tome, jer vi griješite, a Ja i pored toga ispunjavam svoja obećanja.
– Ako svojim imecima i životima nekome dajete prednost, pa Ja sam u tome preči, jer Ja jedini zaslužujem da Mi se ibadet čini.
– Ako vjerujete u nečija obećanja, pa Ja sam najiskreniji u svojim obećanjima.
O Muhammede, Tvome ummetu nisam dao previše imetka da im obračun na Sudnjem danu ne bio težak! Život im nisam učinio dugim, da im srca ne postanu okrutna! Nisam dozvolio da ih smrt iznenadi, već im šaljem išarete, kako s dunjaluka ne bi otišli bez tewbe (pokajanja)! Stvorio sam ih u ahiri zemanu (kao zadnje generacije), da ne bi dugo boravili u kaburovima!”
Poslanik se sa susreta sa Gospodarom u noći Miradža vratio s mnoštvom darova. Jedan od darova miradža svima nama jeste namaz. Poslanik, a.s., je rekao: ”Namaz je Mi’radž vjernika.”
Dakle namaz je dar miradža i ujedno naš miradž.
I mi možemo doživjeti “Isra i Miradž” da bismo dobili Allahovu, dž.š., podršku i milost, te skinuli terete sa svoje duše, koja svakodnevno ječi u problemima i tegobama.
Poslanik, a.s., nas je obavijestio da kada čovjek stane na namaz, ispod njegovih nogu se pojavi nur, koji se direktno konektuje na Ka’bu, preko koje Uzvišeni Allah spušta Svoju milost na cijelu planetu. Tako čovjek, čim donese prvi tekbir, u jednom trenutku obavlja svoje isra’ putovanje i nađe se pred Ka’bom. A kada počne učiti suru el-Fatihu, onda se počinje podizati na mi’radž. Fatiha ima sedam ajeta, koliko ima i nebesa (dimenzija). Dok čovjek uči Fatihu, sa svakim ajetom se uzdiže na naredno nebo.
Mi’radž se, također, postiže skrušenošću i koncentracijom. I taj namaz je, ustvari, ispravan namaz, onaj koji čovjeku donosi mir, koji čovjeka sprječava da čini loša djela i od kojeg će na Sudnjem danu ovisiti ispravnost svih ostalih čovjekovih djela.
Zato, draga braćo i sestre, kada osjetimo da smo u teškoj psihičkoj situaciji, opterećeni raznim problemima, otiđimo na isra’ i uzdignimo se na mi’radž svome Gospodaru, da bi se kroz namaz oslobodili tegoba i bili upućeni na olakšanje.
Nemojmo zaboraviti da je nakon ovog noćnog putovanja Poslanik uskoro sa vjernicima učinio i putovanje iz Mekke u Medinu – Hidžru.
Isra i miradž u sebi nose mnoge pouke, trebalo bi nam dosta vremena da ih sve navedemo no, draga braćo i sestre, pogledajmo danas u kakvom smo belaju mi muslimani. Učeni smo od Poslanika Sulejmana iz onog primjera s Belkisinim prijestoljem da je Bog dao mogućnost da se stotine kilometara prelaze za treptaj oka i prenose stvari pri tom, učeni smo iz događaja Isra i Miradža da su čovjeku dostupne mogućnosti kretanja po horizontali ali i vertikali postojanja. Ne samo ovi događaji nego i mnogi kur’anski ajeti upućuju nas da gledamo na ajete i darove Božije u prostranstvima nebeskim, a i u nama samima kako bismo vjerovali i bili pokorni Bogu.
No historija svjedoči, današnjica potvrđuje, da su muslimani postali slijepi za ove upute. Brza prevozna sredstva koja olakšavaju život nisu proizveli muslimani, rakete kojima ljudi odlaze na druga nebeska tijela nisu proizveli muslimani, kako funkcioniše sunčev sistem i hiljade znakova Božijeg stvaranja u svemiru ne gledaju muslimani kroz svoje teleskope… Muslimani su prestali gledati u božije ajete u nebeskim visinama, a i u one u sebi samima. Zabavili su se gledanjem jedni u druge i zavidnošću jedni prema drugima kroz nadmetanje i uznosenje zemaljskim darovima koja nam je Allah dao da bi se pomagali njima ali i dokazali ko će više vjere imati.
Muslimani kojima je toliko puta ponovljeno da ih velikim ne čine njihovi preci i njihove titule, boja kože, pripadnost nekom narodu ili jezik nego bogobojaznost, danas se biju oko toga ko je bolji… Arap hoće da dokaže da je bolji od nearapa, a nearap da dokaže da je bolji od Arapa, iako Kur’an kaže da to nema veze… Hvalimo se veličinama nekih prethodnika koji su živjeli prije 500 i 1000 godina u nauci, kako to samo smiješno izgleda. Tačno je, muslimani su nekad više živjeli i u praksi sprovodili kur’anske upute, gledali u pravcu kojem upućuju kur’anski ajeti, prednjačili u nauci i tehnologiji, ali žalosno se danas hvaliti postignućima muslimana prije 1000 godina. Time mi ne dokazujemo našu veličinu nego našu poniženost. Imali smo kao ummet taj civilizacijski zamah, a šta imamo sada. Kao prosjaci sjedimo manje-više na putu napretka, prosimo, a onima koji nam daju hvalimo se svojom veličinom, kojom veličinom?
Tako nam je u ummetu a manje-više i nama ovdje. Takmičimo se jedni sa drugima u lošem, saplićemo noge jedni drugima u dobru, kudimo i ogovaramo jedni druge, to nam je životna zabava manje-više, stalno tražimo neka prava a zaboravljamo Poslanikov primjer. Hoćemo slobodu, osvojimo je, ovo što danas imamo nije nam niko poklonio, neko je krvavo platio naše danas..
Druga pouka miradža i Poslanikova života. Ništa nije tražio da mu se onako da. Za sve je ulagao trud i borio se pomno planirajući svoje napore. Trudimo li se mi danas? Planiramo li?
Kršćanski naučnici gledaju nebeska tijela, čine proračune njihova kretanja, šalju 6-7 godina ranije letjelice koje će se spustiti na komete da bi otkrili njihov sastav i izračunaju tačno, i spuste svoje letjelice, i gledaju kroz njihove kamere večinastvena stvaranja Gospodara svjetova.
A mi po fejsbuku kitimo tekstove s naslovom “NASA krije istinu o Noći Kadr”! I slično. Mi ponavljamo da se mjesec raspolutio i tražimo da neko u to vjeruje i postane musliman, a nismo skontali da pošaljemo letjelicu i dokažemo to.
Imamo li mi svoje planove i proračune. Ima li muslimanski ummet neki plan? Imamo li mi svoje lične planove? Znamo li šta ćemo sutra, za mjesec, za godinu, za 50 godina?
Mi smo vjeru zloupotrijebili i okrenuli je protiv sebe. Kad neko javno kaže da ima neki plan sa svojim životom mi kažemo, ma šta si zinuo, šta ćeš ti! Mi sa vjerskom istinom da biva što Allah hoće, peremo odgovornost sa sebe. Ako je Allah dao neke zakonitosti onda Allah hoće da se te zakonitosti ispoštuju, ako Allah objavljuje da za boj treba spremiti oružje, a kur’anski ajeti nam o tom govore, kakvo je naše opravdanje i ovdje i širom svijeta što jedva pušku možemo proizvesti, što i ono oružje kojim se međusobno bijemo da bi pokazali ko je bolji, moramo kupiti od drugih?
Priča o Isra i Miradžu nije samo priča o historijskom događaju, to je priča o ljudskim mogućnostima, ovim vertikalnim, zemaljskim kao što je isra bio od Meke do Jerusalema ali i mogućnostima uzdignuća u više sfere. I fizičkim i duhovnim. Isra se može pojmiti i kao sjedinjavanje naših srca od Bosne do Palestine, Sirije, Kabe – od Kabe do Indije od Indije do Engleske, Amerike, Australije… Sjedinjenje na jasnim islamskim osnovama i jansim islamskim ciljem napretka i dobrobiti cijelog čovječanstva.
A Miradž je naše uspinjanje od zemaljskih poriva, zavidnosti, spletkarenja, povinovanja našim strastima ka napretku, ka uzdizanju, ka čovječnosti, ka onim svijetlim primjerima koje nam je kao uzor ostavio najljepši uzor i primjer “usvetun-hasenetun” Muhammed, salallahu alejhi ve alihi ve selem. Miradž možemo shvatiti i kao ostavljanje ovih sitnica oko kojih se koljemo, a bavljenjem važnim, krupnim, bitnim stvarima, od kojih bi naše jedinstvo trebalo biti prioritet.
Među darovima miradža, kako se prenosi jesu i zadnji ajeti sure Bekare, nama poznati kao ašere “Lillahi”.
“Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah je kadar sve.
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: ”Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.”
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (Kur’an: Bekare 284-286)
Dr Nedžmija Lukač
