N
ovi CD izvorne muzike Esada Merulića pod nazivom „Ja i dalje čekam” konačno je ugledao svjetlost dana, u izdanju Muzičke Asocijacije Crne Gore. Projekat ovog izuzetno uspješnog muzičara izvorne muzike na ovim prostorima finasijski je podržao i Fond za zaštitu manjinskih prava u Crnoj Gori, a sniman je u muzičkom studiju Drešević u Podgorici. Na albumu se nalazi osam pjesama, a muziku osim Merulića potpisuju i Mirsad Serhatlić i Slobodan Bučevac, tekstove Ruždija Krupa i Ajdin Rakić dok je za aranžmane i produkciju bio zadužen Senad Drešević
MUZIČKA ETNO PROŠLOST I DUH ZAVIČAJA
.
Novi CD izvorne muzike Esada Merulića pod nazivom ”Ja i dalje čekam” nedavno je objavljen u izdanju Muzičke Asocijacije Crne Gore.
– Moj doživljaj muzike i nekad i sad bio je prvenstveno baziran na sluhu i smislu za lijepim, ali godinama i sazrijevanjem normalno da se izgrađuje i stav prema muzici, i doživljaj nje same. Mislim da se oduvjek muzika dijelila samo na dobru i lošu muziku, – za portal Avlija.me kaže pevač Esad i govori o ličnom dožívljaju muzike, nekad i danas
Projekat ovog izuzetno uspješnog muzičara izvorne muzike na ovim prostorima finasijski je podržao i Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, a sniman je u muzičkom studiju Drešević u Podgorici. Na albumu se nalazi osam pjesama, a muziku osim Merulića potpisuju i Mirsad Serhatlić i Slobodan Bučevac, tekstove Ruždija Krupa i Ajdin Rakić dok je za aranžmane i produkciju bio zadužen Senad Drešević
Akordi proizvode pozitivnu energiju, i Vi svojim glasom takođe, kako se osećate u tim trenucima?
– Stičem utisak da su starije generacije pjesmama nastojali na primjeren i lijep način dočarati ona najtananija osjećanja koja su nosili u duši, i te emocije uz zvuke cema i saza iskazati pjesmom. To isto se trudim i ja uraditi sa svojim glasom i svojim emocijama te kroz svoje pjevanje želim provući i jednu edukativnu komponentu muzike i pjesama koje pjevam i približiti je mladima, čini mi se da u tome dosta uspijevam jer me veliki broj mladih sluša. Tako sam htio ne htio postao promoter nekih starih-novih vrijednosti i to je zaista lijep osjećaj, kao što je i lijep osjećaj dok pjevanjem izazivate pozitivne emocije kod slušalaca.
U Vašim pesmama dominira etno prošlost, zvuk zavičaja, etnosa podneblja u kome ste se rodili i gde živite, kako ga doživljavate?
– Svi oni kojima je blizak, ili poznat život i duh stare Podgorice nije teško da u mojim pjesmama prepoznaju etno prošlost i zvuk zavičaja. Obzirom da potičem iz stare podgoričke porodice, te da je stasavanje po podgoričkim sokacima i obalama Ribnice i Morače presudno uticalo na profilisanje moje ličnosti, taj zvuk zavičaja koji je prepoznatljiv u mojim pjesmama, može se tumačiti i kao vraćanje duga zavičaju, ili pak izvlačenje iz zaborava kulture stare Podgorice. A stara Podgorica nije bila raspjevana pjesmama već i odnosima među ljudima bez razlike.
Spaja li i kako Vaša muzika ljude različitih mentaliteta, karaktera, ličnih osobina?
– Muzika koja je uspela pobjeći od kiča prije svega oplemenjuje ljude. U kulturološkoj ravni moje pjesme treba posmatrati kao oosoben vid komunikacije među ljudima, bez obzira na bilo koje lično svojstvo i osobenost ljudi. U protivnom ona nebi bila nastavak podgoričkog sevdaha začetog od takvih veličina kakvi su bili: Ahmed Kadić, Jusuf Jakupović, Marija Nikprelević i legendarna Ksenija Cicvarić.
.
Vaš najljepši aplauz koji ste dobili, gde i kada?
.
– Bilo je više takvih aplauza a najrađe se sjećam kad sam kao dječak po brojnim salama širom Jugoslavije nastupao i oduševljavao publiku, čak i u dalekoj Rusiji.
Da ne pevate, kako biste živeli bez muzike, čime biste se bavili?
– Da se ne bavim muzikom i pjevanjem zasigurno bih bio u potrazi sa sobom, sve dok se ne bih ponovo prepoznao u pjesmi i muzici.
Vaše pjesme nose u sebi lako prepoznatljivu energiju, kao i Vaš glas koji širi pozitivne vibracije. Kako Vi u tome učestvujete i uživate?
– Podgorički sevdah koji čini suštinu mojih izvedbi ne samo da se pjeva nego se i živi cjelokupnim životnim angažmanom, dakle ne samo pjesmom, nastojao sam da širim pozitivnu energiju, pa i onda kada život nije bio pjesma. Svjedoci su mi bez razlike cijela moja školska generacija i društvo u kojem sam se kretao.
Iskustvo mi govori da i kada imate takav osjećaj poslije prvih akorda koje čujete ili otpjevate taj napor ili tenzija nestaju, drugim riječima sevdah promoviše ljubav i pozitivne emocije. Kada prilikom pjevanja kod publike vidim osmjeh na licu ili možda neku suzu koja kane, to me ponese da na krilima sevdaha preletim bilo kakvu tenziju ili negativan osjećaj.
.
Tradicionalna muzika ima poklonike i među mladim, šta im savetuju, šta treba da pronađu u Vašim pesmama?
– Živimo u uslovima potrošačkog društva tako da smo zaboravili na one vrijednosti koje su krasile ljude starijih generacija. U tom smislu moje pjesme i tekstovi, trebaju poslati poruku mladima da ne uzimaju sve što im se nudi, ovdje mislim na pomodarstvo pa i kada je muzika u pitanju jer tako najlakše zapadaju u zamku, sve što je novo to je dobro. Takođe treba da znaju da ih udobnost i komfor neće učiniti sretnima ukoliko ne usreće svoju dušu, a zato su potrebni i humaniji načini komunikacije i izražavanja i pokazivanja emocija i vraćanje starim dobrim univerzalnim vrijednostima. Drago mi je što sam neke izvorne sevdalinke zahvaljujući i mojim saradnicima uspio “upakovati” u moderne aranžmane i tako ih prebližiti mlađoj populaciji. Na ovaj način sam kroz izvorni sevdah dao doprinos očuvanju onih društvenih vrijednosti koje odolijevaju provjeri vremena.
Vaša muzička biografija?
– Snimio sam tri albuma, jedan je bio novokomponavane muzike, i dva albuma sevdaha. Prošle godine sam snimio 2 singla, jedan je Tabahana koji pjeva o staroj Podgorici, a druga je pjesma himna festivala dani borovnica u Plavu. Nastupao sam na brojinm koncertima a kada je u pitanju sevdah mogu reći da sam pjevao prošle godine u Sarajevu na svečanosti u Kući sevdaha sa najvećim živim pjevačima sevdaha.
Redakcija 
