Dragan Stodić: Razgovor sa Novicom Stokićem

Intervju

NTERVJU S NOVICOM STOKIĆEM, PESNIKOM „UNUTRAŠNJEG JEDA“

 

Stih „Okićeni oreolom mesečevih mena, klanjali su zjapu čanka tuđeg“ samo je jedan od plodova pesničke vizije i imaginacije pesnika Novice Stokića iz Velikog Gradišta. Pesnik nastoji da predstavi svoj „unutrašnji jed“ nastao zbog stvarnosti koja nije adekvatna“stvarnosti“, i nadomesti je „oreolom“sopstvenih iskustava

– Moja pesnička percepcija je široka, ima dubinu a pišem iz potrebe da slušam otkucaje svog srca – kaže pesnik.

Vas kao dokazanog umetnika zaokuplja i tema zblobe ljudske?

– O zlobiju inih napisao sam sledeće redove “Uz blagoslov otaca Ralivajući jed iz duplji glednih razvlačili su vodnjikavo plodoronost“.

Rodno je samo ono što je u našem umu i telu. I sve što smo nasledili od roditelja i predaka.

Kako da razumemo vaše stihove “Rojili se nečastici dusi žderući nebesnike očnjacima trulim“?

– To je moj vapaj za slobodom. I za duhovnim uspenjem iznad svega materijalnog i prolaznog.

Pišete i o dvolikim Svodnicima?

– To su oni koji su pokorni bljesku odseva zaslepnog.

Poeta ste koji iz dubina narodne usmene tradicije i jezika izvlači zaboravljene reči i poruke. Trudite se da ih ugradite u svoj kreativni zanos, da ih ovaplotite. To nije lak zadatak?

– Reč je kao san stara zaboravljena istina, sanja se, ode i kad pomislite da se neće vratiti, kao ni san, vrati se kad ste je najmanje očekivali. I beše Reč… i početak sveta… zar ne… Malo je  danas govornika koji bi mogli da objasne šta znače pojedine reči kojih u našem svakodnevnom govoru više nema, a vredne su. Mnoge se ne mogu više pronaći ni u rečniku,svaka od njih je ili arhaična, ili individualno skovana.

A zadah bestida o kome pišete?

– Slavopojno se orgija s labudicama, u vodama slivnim Srbistana prastarog. Neka im je, neka im, nekada bilo.

Volite poeziju Branka Miljkovića?

– Brankova „Prva ljubavna pesma“ je ona kojoj se često vraćam a posebno volim stihove “Žudim noć lepu kad se sanja, i reči tihe ko bez moći drhte od Snova i zvezdanja, zbog nje kraj mene u toj noći.“

Ovako posmatran, početak traganja za smislom poezije i življenja sebe, jer poezija je življenje pesnika, početak je traganja za početkom i krajem sveta, i iskušavanje svojih dimenzija a ljudska dimenzija je bezgranična, ili nam se samo tako pričinjava – završava Poeta Novica Stokić.

DRAGAN STODIĆ