Đura Šefer Sremac: Pobeda ludosti

Satira
  • Mora doći propast sveta! Privatna, prenaplaćena srpska škola od evrića cveta!
  • Zahtevam, u ime Zakona, obrazovanje na nedođijskom jeziku. Nisam kriv što živim u zemlji Nedođiji!
  • Siromašni smo jer Srbija nema znanje. Samo egoističko bogaćenje.
  • I posle Sizifa bedni Zemljani još uvek kotrljaju kamen sudbine.
  • Profani i učenici čekaju da im plafon učionice padne na glavu. Kad li će vikendice glavešina biti srušene!?
  • Od silnih imenovanja i „medaljisanja“ dobiće sirotinja raja – kompleks više vrednosti Srbije.
  • U cilju nebeskog razvoja, nadležni faktori sve češće postavljaju nadgrobni kamen raji.
  • Kad se propada nek se lepo živi – reče miš, ušuškan u srce kotura sira. Živela banka! – uskliknu direktor.
  • Među političke pse treba samo baciti ekonomsku kosku da se međusobno proždiru.
  • Na mladima svet ostaje, a na starcima – doživotni dugovi omladine.
  • Vratimo se hijeroglifima. Ionako se ne razumemo.
  • Prosjak je prosjak i kad se Bogu moli – pred crkvom iluzija.
  • Predajem đacima, sve češće, davnoprošlo vreme. Tako bezbolnije shvatam da mi je vreme – za penziju.
  • Kad te čamdžija na ulazu u Had uzme pod svoje, džabe ti lažne zemaljske istine o ljudskom trajanju.
  • Danas je dete – čedo epruvete. Kad će hrišćanstvo rakrstiti sa nekrstima!?
  • Munja mi udarila u kuću i svi uređaji pocrkali. Kolika snaga treba za skupštinu!?
  • Poslednja reč života je – kraj…
  • Naša „apokalipsa danas“ počela je još u davnom (ev)ropskom juče.
  • Pravi „Titanik“ još plovi. Pod zastavom prevaranata stoleća.
  • Izumiremo kao dinosaurusi. Posle Kosova ni „Tvrtko“ nas više ne spasava.
  • Marko ne stiže u boj. Mnogo se načičkalo krčmarica uz drumove do Kosova.
  • Makjavelijev „Vladalac“ još uvek vlada. Je li to neko spomenuo Amere!?
  • Sinula mi sijalica! Osvetlimo Stradiju! – uskliknu vođa „Stranke mračne perspektive“.
  • Kad se uhvatimo za žalosnu vrbu EU, Stradija će brzo uvenuti. A-uu!
  • Panonsko more je odavno usahnulo. Naš kapetan broda to još ne primećuje.
  • Otkad izgubismo more, procvetaše nam plaže – u šljiviku. Novi srbijanski brend!
  • Od velike hvale i magarac krepa. „Magareće groblje“ odavno čeka nove mušterije.
  • Koliko ste ubili civila? – pita sudija. – Neću da kršim zakon, to je vojna tajna – odgovori optuženi.
  • Fabrike – tajkunima. Svakom radniku da radi – dok ne krepa od gladi.