AMINA BULJUBAŠIĆ, rođena 7. februara 1996. godine, u Zavidovićima, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu je završila u Zavidovićima. Ove godine završava Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Autorica je objavljenih pjesama „Dodir netaknutog“ i „Zvuk tišine“ (Zbornik proznih i poetskih radova, Matica hrvatska, Sarajevo, 2011.), „Ljubavni oproštaj“, „Možda je previše dovoljno“ i „Sjećanje“ (Avlija, Časopis za kulturu, književnost i društvene teme, Rožaje, 2012.), te eseja „Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik“ (Zbornik proznih i poetskih radova, Matica hrvatska, Sarajevo, 2013.).
VRIJEDNOST
U traganju za smislom, činimo, nažalost, mnogo besmislenog
(Turgenjev)
Bonheur est en moi.
U traganju za čudom,
čekanju,
gubljenje vremena.
Pronalazak ništavnosti
u nepostojanju –
suludo.
Rad je vrijednost.
Ne govoriti nikome,
ono što ne dolazi, ne postoji
greška,
što dođe, već je postojalo
nepronađeno u dubini;
Ostvariti stvarnost,
biti od spomenutih u 8:56
opisanih u 27-40:56.
Smisao ostvarenog,
već postojećeg
navika.
SLOVO O KAMENOM SPAVAČU
Slovo koje se skamenilo
“Jer ja sam bil kako vi sada jeste,
a vi ćete biti kako sada jesam ja”,
vavijek će biti nespina u meni;
Mišljah i glagoljah plno o sunčanim počivalištima
bo sam samo satvorena,
otrgnuta od neba,
inclusi in corpore…
Na končini ću okusiti “tmu i tmušu neprebolnu”
jer ja sam samo ona koja je u sjeni
Onog što u vremenu se
Ovremeni
“Ali Smrti zapravo i nema
Smrću je samo obasjana
staza uspona
od gnijezda
do zvijezda.”