Dženis Šaćirović: Orvelova Životinjska Farma – roman, basna ili politički bukvar jednog doba?

Djelo istaknutog britanskog pisca Džordža Orvela (pravo ime Eric Arthur Blair) nastalo za vrijeme dramatičnih historiskih momenata u drugoj polovini drugog svjetskog rata, pored svoje vanvremešnoti ideja i jednog od najuspiješnijih djela dvadesetog vijeka, predstavlja svojevrstan politički bukvar. Kao što je i sam pisac bio svjedok funkcionisanja nekoliko režima, pa i sam učesnik u ratu (španski građanski rat), tako je zašao i u dubine političkog smisla i na jedan sebi tipičan način objasnio kako stvari u politici funkcionišu “s one strane zavese”. S one strane gdje je realnost izvjesnosti puno jasnija, interesi iskreniji. Oni interesi koji su umjesto lažnih kolektivnih, ustvari lični. Interesi kako da se jedna struktura zapravo uzdigne iznad svih ostalih, vrlo postupno i okrutno ne mareći za ostale. Oni kao izuzetni naratori, govore jedno narodu, rade drugo protiv naroda i misle samo na sebe. Prvo je upravo ono što se iznosi, drugo je ono što se iza zavese dješava, a treće ono što se želi postići. Dolazili su na vlast i sa nje silazili pustošeći sve što se moglo opustošiti: bogatstva naroda, njihov moral i slobodu. Takav postupak zahtjevao je sistematičnost. Sistematičnost dramatičnih događaja prati onaj uzvišeni cilj i poenta romana da jedni žele biti „jednakiji od drugih“,tj. viši, što se sticalo sa moći, a moć sa vlašću.

Roman prate tri momenta: manipulacija, zavjera i svršen čin.

Manipulacija.

Pod manipulacijom se smatraju sve one forme kojima se upravlja pojedincem ili masama. Fenomen manipulacije može biti u nekoliko formi: fenomen kroz nametanje mišljenja i stavova, fenomen inferiornosti prema drugima i fenomen izdajništva, fenomen iskorišćavanja čovjekovog senzibiliteta kroz osjećanja (prema vjeri, naciji, rasnoj, klasnoj, profesionalnoj i drugim pripadnostima), fenomen iskorišćavanja zarad popravljanja ličnog stanja pozivanjem na prethodno navedene pripadnosti, itd.).

Pod fenomenom nametanja mišljenja u politici se posredstvom masovnih medija, javnih govora i skupova, te preko utjecaja ličnosti od ugleda serviraju mišljenja i stavovi koji pripadaju određenom političkom miljeu. Vrlo argumentovanim sadržajima, kao sredstvima manpulacije stvaraju se i koriste se književna djela i stvaraju institucije od najvećeg kulturno-duhovnog nivoa potrebne za temeljitost i transparentniji utjecaj. Tu spadaju sve vrste društvenog organiziranja.

Drugi fenomen je kao postupak druga faza, tj. nadgradnja prvog fenomena. Uspjeh drugog je u zavisnosti sa prvim. Fenomen inferiornosti prema drugima: političkim neistomišljenicima, intelektualcima, pripadnicima drugih nacionalnosti, vjera i rasa, itd, je postupak prema kojima se čovjek smatra ideološki ispravnim ukoliko gaji inferiornost prema nekim od pomenutih grupacija. Drugi pojam, fenomen izdajništva smatra da je svako nepripadanje, uzdržanost ili prestrojavanje iz jednog prema njima jedinog ispravnog (patriotskog, itd.) bloka u drugi ili bilo koji koji osim njihovog, pogrešno i smatra se izdajom i  nameće kao izdaja.

Koristeći najistančanija osjećanja čovjeka, kreator političke idelogije i njegovi poslušnici, da bi zadobili najiskrenija osjećanja ljudi, koriste se iskorištavanjem osjećanja nihovih najsvjetijih obeležja. Kroz isticanje vjerkog uvjerenja, određenih povijesnih događaja, isticanjem i pravdanjem povijesnih grešaka ili nejasnoća oko istinitosti, uzvišenosti opravdane mitologijom i ostalim isticanjima vrijednosti jedne grupacije, poništavajući tuđe, itd, stiče se povjerenje i okuplja masa sa osjećajem pripadnosti sa idelozima, što rezultira političkom i moralnom podrškom.

Fenomen popravljanja ličnog stanja određene grupe ljudi posredstvom politike uglavnom je ekonomskog karaktera. Oni će se iza institucija kojima posredno ili neposredno upravljaju i ubiraju korist, a koje su usko vezane i za korist naroda, isticati ih, nametati iznad drugih ili pak kao oštećene uvijek isticati da je to posljedica napada ne samo na nih, već i na sve one kojima one mogu biti od koristi, te da je zajedničkim silama kao takvu moraju svi braniti.

Zavjera.

Proces zavistan od uspješnosti prvog – dobro odrađene manipulacije. Skriveni proces u kojima se kuju i sprovode planovi iskorištavanja stečene političke i druge moći. Sarađuje se sa predstavljenim i zakletim neprijateljima, žrtvuju se određeni ljudi (sljedbenici) zarad ličnih interesa, polako i neprimjetno se prisvajaju sva kolektivna dobra i  institucije od kojih koristi imaju samo nosioci političke vlasti, skretanje pažnje sa ekonomskih na druge banalne probleme dok se vješto ekonomsko stanje pogoršava, itd.

Svršen čin.

Nakon zavjere dolazi posljenji čin – svršeni čin. U njemu se već stvorila jaka barijera između Viših (na vlasti) i Nižih (naroda). Promijenili su se sustavi o jednakosti, napravljene su klase i jedan sasvim opravdan dodatak na načelo da su svi jednaki. Dakle, svi su jednaki, ali su neki jednakiji od drugih.

AUTOR – Dženis Šaćirović