Dženis Šaćirović: Razmišljanja (fragmenti iz objavljenih i neobjavljenih autorskih tekstova) II dio

• Čovjek naviknut da bude rob, teško se suočava sa promjenom svog statusa. Rob robuje jer je naviknut na to stanje, ne zato što ga voli, već zato što mu osjećaj slobode nije dugo poznat. A sve što je nepoznato, to izaziva i nesigurnost.

• Tamo gdje prestaje strah, počinje borba. Tamo gdje prestaje borba, počinje strah. Borba ubija strah, strah ubija borbu. Dakle, jedini uvjet za nepostojanje straha je konstantno postojanje borbe. Razlog za neophodnost konstantnog postojanja borbe je u tome što ona donosi nešto, a strah ništa.

• Vođa je čovjek iz naroda. Onaj koji voli narod, uz narod je, sa narodom, pored naroda, pod narodom. Vođa mu je i otirač i zastava. Neko kome je politika mislija, rad misija, pa i sam život misija da voli i da se bori za svoj narod. Vođa voli svoj narod više od sebe. Vođa okuplja i vodi, a u isto vrijeme je onaj koji živi sa problemima kako najprostijeg, tako i sofisticiranog dijela naroda.

• Ko ne osjeća svoj narod u srcu, već na riječima, on nije dostojan da bude vođa, a ko je uzdignut i nedostižan svom narodu, nije dostojan da bude dio naroda.

• Kolektivna krivica ne postoji, ali postoji kolektivna mržnja. Nije put pomirenju riječ pomirenje već kažnjavanje krivih i determinacija krivice i osuda njihovih postupaka činjenih ma iz bilo kakvih pobuda. Ljudsko pravo zločinca je da bude kažnjen, isto kao što je pravo žrtrve da se prizna žrtvom. Kada se zločinac veže za naciju, tada se najviše instance i autoriteti nacije na koju se zločinac poziva, trebaju odreći njegovog djela i njega samoga, jer nedovoljnom upornošću ili prećutkivanjem, žločin se može prihvatati kao kolektivno dobro, a nečija žtva će se smatrati trofejem. Na taj način se produbljuje kolektivna i počinje krug netrpjeljivosti i zla koji nema kraja, pa je stoga zadatak da se zločinac stavi van aspekta svake pripadnosti bilo kome kroz kaznu i konktekst u historiji koji zaslužuje.

• Mladi su snaga, jer oni i kada ruše, ruše ono što ne valja. A kada stvaraju, stvaraju bolje od onog što je prije bilo.

• U zamku nije teško upasti nenamjerno, ali se namjerno može još lakše (o naivnima i izdajicama).

• Patologija Makijavelijeve svijesti pošla je od nezadovoljstva, putem nagonskih promjena ili prirodnog stanja čovjeka da mijenja, ali nažalost je model po kome je jedan siromah promišljao put sticanja vlasti, nedvosmisleno odao sumanutu ljudsku manjkavost po kojoj čovjek oponaša vlast onakvu kakva je bila u trenucima najvećeg prezira prema njoj u prošlosti.
• Ne postoji to zlo koje ne može otkloniti pravda, isto kao što ne postiji vatra koju ne može ugasiti voda. Potrebno je da samo to da ljudi shvate da su to jedina dva održiva pravila. A onda.., na posao!

• Jedna se teorija afirmirala kao narodska: “Politika je prostitutka”. Ali ipak, ne treba biti mišljenja da je tako… Prostitutku prostitutkom čini njen loš moral – lošu politiku čini loš moral političara (drugova strančara).

• Pored inteligencije, i ostalih osobina neophodnih razvoju čovječanstva, ne bismo nimalo pogriješili ako bismo idealizovali vrijednost koju poznajemo kao moralnost.

• Ako ih razumiješ, bolji si od njih. Ako si bolji od njih, pomozi im.

• Nema dijaloga, nema pomirenja bez priznavanja žrtve žrtvom. Jedini put ka pomirenju je taj, drugog nema, niti će ga ikada biti.

• Historija nije zapamtila nacionalne države, one u kojima bi egzistirao isključivo jedan narod. Tokom tisuća godina, ratova, migracija, pomjeranja granica, pripadanja jednima ili drugima, svojima ili tuđincima, sve narode je pratila ista sudbina – onoliko koliko su jaki, toliko su kadri opstati.

• Bez povezanosti nema snage, a bez jedinstva nema ostanka.

• Relacija – matica – nacionalna teritorija izvan matice, u političkom i svakom drugom smislu, relacija mentorstva i države kao zaštitnika svog naroda ma gdje bio, jedina je održiva koncepcija u održavanju kompaktnosti i konsenzusa nasionalnih interesa jednog naroda.

• Što se nauke tiče, puka reprodukcija znači potpunu stagnaciju. Pogledom na naučna stvaralaštva u tom sistemu susrećemo se sa ponavljanjem već izrečenih teorija, već pronađenih modela primjene, itd. Naučno djelo kod takvog tipa, neće sadržavati nista drugo osim bezbroj fusnota i citata nekih autora i nečega davno iznešenog, ispričanog i poznatog. Naučna djelatnost pod primatom reprodukcije nauku čini potpuno sterilnom.

• U lošim vremenima, nije odgovornost žandara ništa veća od uloge intelektualca. Ono što žandar postiže pendrekom, to intelektualac postiže jezikom.

• Iskonska inteligencija – rezultat kalkuliranja da se mjera intenziteta borbe protiv zla mjeri njegovim ukidanjem, tj. činjenjem dobra ili odbijanjem činjenja zla.

Autor – Dženis Šaćirović