FOTO priča o Ganića kuli u Rožajama

Pored običnih kuća u gradovima su postojale i kule. U Rožajama još postoje ruševine jedne takve kamene kule – Ganića kula^{^[1]}, koja danas postoji u obnovljenom obliku i na sasvim drugom mjestu u odnosu na zidine autentične Ganića kule. Današnja kopija Ganića kule predstavlja simbol rožajske kuće iz turskog doba i ona je najstarija građevina u Rožajama. Kula je najvjerovatnije sagrađena 1797. godine.

U dokumentima – prepisci Vase Popovića i Miloša Obrenovića, pominje se Ganića kula kao vojno utvrđenje u vezi pobuna i prolaska bosanske vojske Huseina Gradaščevića kroz Sandžak, prema Kosovu, gdje se 1832. godine odigrala bitka između njegove i turske vojske iz koje je ,,Zmaj od Bosne’’ izašao kao pobjednik.

Dr Milisav Lutovac navodi da je kula napravljena kao utvrđenje za odbranu od Karađorđevih ustanika i prvobitna namjena joj je bila da bude vojno utvrđenje, dok je kasnije služila za stanovanje porodice Ganić. Kula je sagrađena u podnožju Ganića Krša, na lijevoj obali rijeke Ibar. Oko kule je bio sagrađen zid sa dvije strane, visine dva metra i širine 50 cm. U avliji se nalazilo nekoliko objekata, a nalazio se i mutvak-pekara za pečenje hljeba. Avlijska vrata su bila napravljena od drveta, iz dva dijela, visine 2,5 metara. Na tim vratima je postojao otvor zvani „kapidžik“ koji se koristio za ulazak i izlazak u avliju. Vrata su se zaključavala sa unutrašnje strane mandalom. Velika vrata su imala rezu i zaključavala su se katancem. Donji dio avlije bio je ograđen tarabama, a ispod kule nalazila se štala za konje. Sa istočne strane kule nalazio se izvor pitke vode.

Inače Ganića kula je bila sagrađena od kamena i od drveta. Dio koji je sagrađen od kamena sastojao se: od podruma, prizemlja i sprata. Zidovi su bili od neotesanog kamena, a kao vezivno sredstvo služila je glina, ilovača pomiješana sa pljevom i seckanom slamom. Širina temelja iznosi 2 m, a dimenzije objekta su 8 x 8 metara. Na svakom spratu su postojali otvori, dimenzija 0.40 x 0.40 m, a svrha tih otvora je bila da posluže kao puškarnice, kada to zatreba. Sa unutrašnje strane prozori su imali nešto veće dimenzije, a na gornjoj strani su imali svodast, polukružan oblik sa bukovim toplijama i mušebcima. Na svakom spratu su postojala po tri prozora, jedan okrenut prema zapadu (prema avlijskoj kapiji), a dva okrenuta prema jugu. Kula je spolja ostavljala utisak velike građevine, zbog debljine zidova, a enterijer je bio ograničen i skučen.

Prostor u podrumu je bio namijenjen za držanje stoke, postojale su improvizovane stepenice za ulaz u prizemlje. Vrata su bila od tesanih bukovih dasaka. U podrumu su postojali otvori zvani „mazgale“ koji su takođe korišteni kao puškarnice u ratnim vremenima, a korišteni su i za ventilaciju objekta. Zatvarala su se mandalom.

Spoljna vrata su u gornjem dijelu bila polukružnog oblika, a zatvarala su se mandalom i zasuvkom (drvenom rezom). Za ulazak na prvi sprat koristile su se drvene stepenice, sa 11 stepenika, sa ogradom od lijepo građenih parmaka. Vremenom, prvi sprat je pretvoren u sobu za spavanje, a u jednom dijelu je bio napravljen hamam (kupatilo). Na ovom spratu su postojale dvije „mazgale“ sa desne strane ulaza. Na kuli su postojala dva proširenja-niše i to jedan sa istočne strane dimenzija 0,70 x 0,60 m

Sa prvog sprata vodile su stepenice, koje su bile napravljene od drveta, na drugi sprat, zvani čardak, koji je bio od drveta. U prvo vrijeme je služio kao soba za ratnike i imao je „dušemu“( patos podignut od pola sobe-za spavanje ratnika).

Čardak je bio sagrađen od tesanih bukovih greda. Na samom ulazu u čardak, postojao je prozorčić, prorezan u gredama, sa poklopcem (kanatom), namjena mu je bila da osvjetljava stepenišni prostor i ujedno je služio za vođenje razgovora kada bi neko tražio određenu osobu iz kule.

Pri samom ulasku na čardak, prvo se nalazio hodnik sa patosom od dasaka i plafonom od bukovih dasaka zvani šašovci. Poslije hodnika dolazi prostorija, koja predstavlja produžetak istog, sa većim dimenzijama, sa uzdignutijim patosom za 20 cm, u odnosu na hodnik. Dimenzije ove prostorije zvane ćošak, bile su 1,5 x 2 m, a bila je ukrašena ornamentima. Prozori ove prostorije bili su okrenuti prema sokaku koji je vodio do prve raskrsnice. Ćošak je imao pogled i u pravcu vodenice koja je bila na desnoj obali Ibra. Jedan prozor je gledao u pravcu Ganića Krša, gdje postoji pećina „Sarandža“, u kojoj se je moglo sakriti u slučaju ratne opasnosti.

U letnjem periodu najčešće se sjedilo u ovoj prostoriji-ćošku, posmatralo se ko od kuda putuje i ko se približava kuli. Široki hodnik se ljeti koristio za objed, jer je u njemu bio ugrađen umivaonik (legen) za pranje ruku i posuđa. U velikoj sobi je bila izgradjena zemljana peć-furuna za zagrijavanje prostorije. Sobna vrata su bila od drveta i izrezbarena.

Na spratu su imale tri sobe tzv. „velika i mala soba“ i „sobica“. Velika soba služila je za dnevni boravak porodice.

U ovoj sobi je postojao odžak, verige za grijanje vode, zemljana peć sa lijepo sazidanom kupolom. U svim sobama plafon je bio od drvenih bukovih dasaka-šašovaca. Prozori ove prostorije bili su usmjereni u pravcu istoka sa toplijama – mušebcima (oblim rešetkama) koji su se zatvarali sa unutrašnje strane. Do zemljene furune nalazio se paravan tzv. krevet. U ovoj sobi su se još nalazili dušekluci, dolapluci, a iznad njih su se nalazile police za posuđe. Prostorije su noću osvjetljavane petrolejkama – lambama.

Mala soba je služila za prijem uglednih gostiju. Imala je dušekluk, hamam, rafove sa lijepo izrezbarenim ornamentima. Dimenzije prozora su bile 0.80 x 0.90 metara sa rešetkama. U sobi je postojao odžak, a bila je osvijetljena visećom petrolejskom lampom.

Sobica je korištena za ostavu, imala je dva prozorčića veličine 0.40 x 0.40 metara, jedan usmjeren u pravcu avlije a drugi u pravcu vodenice na južnoj strani.

Kula je bila pokrivena šindrom (drvenim krovnim pokrivačem). Na vrhu krova kule nalazio se drveni šiljak dužine 1.5 metara, a pri samom vrhu imao je prošireni dio poput jabuke, što je bio znak da u takvoj kući može musafir da svrati, ako mu je potrebno prenoćište.

Vremenom, kula je propala, prostor oko kule je zauzet od privatnih kuća, a 1979. godine, znatno je oštećena od zemljotresa tako da je sada bez krova, orohnula i izložena je vremenskim nepogodama. SO-e Rožaje smatrala je da više nema uslova za njeno renoviranje, nego je odlučeno da se po projektu stare Ganića kule izgradi nova na drugoj lokaciji. Međutim ovaj objekat ne može zamijeniti staru Ganića kulu, jer, sama lokacija i njeno ranije okruženje daju pravu sliku kule. Time je ova kula izgubila na svojoj historijskoj vrijednosti i originalnosti ali je sačuvana kao podsjećanje na nekadašnju tradiciju i kulturu Bošnjaka Rožaja.