Husein Bašić o Ćamilu Sijariću

Magazin

Počeo je poizdalje, kako svaki dobri pričalac počinje priču, na zgodnom mjestu i u pravo vrijeme…

…Bio neki bogati beg, u tursko vrijeme, pa taj beg pao u krv, ubio je u svađi nekog čovjeka. Zato što je ubio čovjeka bio je kažnjen, morao je petnaest godina da leži u tamnici. No,bogatom begu se nije ležalo toliko godina, u hladnoj tamnici, zindanu – kako su je zvali. Elem, za bogate je u Turskoj carevini, kao i svakoj drugoj carevini, bilo mogućnosti da se izbave ropstva i tamnovanja. Tako je ovaj bogati beg platio bedela da umjesto njega oduži i odleži robiju u hladnom zindanu. Bedel, kad se prevede na naš jezik znači zamjenik. Moglo se tada u Turskoj, za sve što si htio, za dobre pare, naći zamjena.

Tako je bedel otišao da odužuje za bogatog bega.

Beg je, misleći na svog bedela, počeo da ga obilazi. I pošto nije znao šta da mu nosi, da bi mu robija padala lakše i da prekraćuje vrijeme – odnosio mu je knjige. I bedel je čitao te knjige. Tako je to teklo godinama, beg mu je odnosio knjige, a bedel ih je čitao. Najzad je došlo vrijeme da bedel izađe iz tamnice, pošto je odrobijao begovih petnaest godina.

Kad je izašao iz tamnice, beg ga potraži da mu isplati dug. Da bi ga ipak nagradio po volji, beg je pitao koliko treba da mu da novca. Bedel se na to uzjogunio i rekao da mu beg ne duguje ništa.

– Kako ne dugujem? – zaprepastio se od čuda bogati beg.

– Pa ti si umjesto mene robijao tolike godine!

– Jeste – rekao je bedel. – Ali ti si mi, čestiti beže, za to vrijeme donosio mnoge zanimljive i lijepe knjige. Ja sam iz njih saznao i naučio više nego da sam tri vijeka proveo na slobodi, živjeći onako kako sam prije živio.