Tri vijeka od rođenja sarajevskog pjesnika Mejlija

Sjećanja

Mehmed Mejlija Guranija (Sarajevo, 1713. – Travnik, 1781.) je rođen u Sarajevu, u kvartu Alifakovac. Bio je plodan i darovit pjesnik. Do nedavno je bilo sporno odakle potiče njegov naziv Guranija (Kuranija). Handžić smatra da su pjesnikovi preci Kurdi, i da on vodi porijeklo od plemena Gorana, koje je dalo dosta učenih ljudi. Hazim Šabanović navodi da pjesnik pripada uglednoj sarajevskoj obitelji ,,Gurani koja prema tome potiče iz mjesta ili kraja Goran (Guran) negdje u Turskoj“. Medžmua, koju je pronašao Fehim Nametak, i na koju nam je ukazao, razriješila je dileme oko pjesnikovog porijekla. Na prvom listu ove rukopisne bilježnice ,,koja je bila Mejlijino vlasništvo i ispisana je njegovom rukom, stoji: Mehmed Mula Gurani sin Ismaila Bošnjaka – Mejli (Muhammed Gurani b. Isma’il Bosnewi Meyli).“

Nije teško protumačiti odakle mu nadimak Mejli (Mayli). To je epitet koji uz ime ima dosta velikih pjesnika, toga, ranijih, pa i kasnijih vremena. Riječ mejli (meyli) na arapskom znači osobu veoma naklonjenu nečemu, zanesenu nečim, onu koja nečemu teži. Pored toga što je bio poznat i priznat pjesnik u Bosni svoga vremena, ovaj pseudonim, takođe, pokazuje da je bio zaneseni sufija, što se odrazilo i na njegovo pjesničko djelo koje uglavnom sadrži veoma suptilno sročene stihovane tarihe, kojima obilježava svaki značajniji događaj svoga vremena. Međutim, on je i pjesnik lirskotesavufske poezije iskazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medžmuu u koju je sam ispisao mnogo svojih stihova. Osnovni kredo njegovog poimanja života je: Voljeti Boga – znači voljeti ljude.Mejlija u svoju poeziju unosi zanos bogougodnika za koga sve počinje i završava se u ljubavi prema Bogu.

O tome da je bio veoma učen, svjedoči nam i ljetopisacMulaMustafa Bašeskija. Bio je vaiz i baškatib (generalni sekretar) šerijatskog suda. Neki dosta ubjedljivi elementi iz Mejlijinog života ukazuju da je bio šejh SilahdarMustafa-pašine tekije u Sarajevu, što upućuje na zaključak da je pripadao kadirijskom tarikatu. I u ponekom dokumentu, u kojem se govori o Mehmedu Mejliji Guraniji, uz njegovo ime stoji šejh, a ta titula je ispisana i na nadgrobnom nišanu (spomeniku), koji se nalazi u Docu na domak Travnika, a pod zaštitom je države. Tarih o smrti ovog bošnjačkog pjesnika, u stihu je sročio Mejlijin savremenik, pjesnik Ahmed Zekić, poznat pod pseudonimom Vehbi:

Fatiha!

Poglavica šejhova, prvak pobožnih ljudi,

Gospodin Mejlija, koji je poznat u duhovnom svijetu.

Njegova tekija čak i u samom Sarajevu

Bijaše hram spoznaje božjeg jedinstva.

Njegova duša otišla je u Adn, poput tekuće vode.

On je odveo na polje zikra mnoge ljude

Uz pomoć ,,Vehbaba” izrečen je kronogram njegove smrti ovako:

Mejlijina duša otišla je u blizinu (Boga).

.

PJESMA SARAJEVU

.

Ja uzdišem kada se spomene mladina Sarajeva,

mene je spržila vatra tuge za rastankom od Sarajeva.

Samo u raju može biti njegova voda i zrak.

Kamo, srce, na cijelome svijetu grad ravan Sarajevu!

Kada dođe proljeće, procvate svukud cvijeće;

u rajski perivoj se pretvore ružičaste bašte sarajevske.

Zar je čudo ako ga raju prispodobim?

Sarajevska mladina su rajski mladići s Ridvanom.

Misliš da su rajske ljepotice stale po obali Kevsera

kada na Bendbašu izađe sarajevska mladina.

Baci jedanput pogled po šeheru, kada iscvate behar;

izgledaće ti da je svaki zakutak čistim svjetlom ispunjen,

Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile,

sve na jednom mjestu. Ne daj, Bože, nema nikakve mane Sarajevu.

Neka ga Uzvišeni Bog čuva od svih nesreća:

nek bude uništen neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo!