Haris Jašarević
TORZO
Probudio sam se u sanduku.
Paučina oplela lobanje koje
kazuju kako nakaze plaču i
plaćaju crvima kiriju.
Zemljom odzvanjaju koraci
i jecaji ženski.
Život nadut, otključan.
Ne mogu da se obratim ni lijevo
ni desno, rečenice su uski prolazi.
Iznad mene poklopac zakovan,
pitam se da li je od hrasta.
Nekad sam ispod hrasta
čitao Cvijeće zla.
Hiljadu noći sam ispod zemlje
i kazaljke će proći kilometre.
Ali bolje mi je ovdje nego vani,
i kad sam gladan jedem sebe.
MAYLIN
Žedni vrapci pričali su sa mnom.
Moje suze su kapale u malu posudu
iz koje su pili.
U naboranom tlu tražih tvoja stopala,
prohujah gradovima.
Bahnhof mi prolazio u mislima
sa tvojom slikom u ruci
na kraju makadama.
Ljubav je jezik kojim pričamo
s puno nedorečenosti.
Ja ne znam dobro njemački,
a ti ne znaš dobro naški,
ali mi dobro znamo šta znači
pun mjesec i horizont,
facebook i milioni gradova,
kilometri ispod jastuka
Njemica
Ona nanosi lak po krvavim noktima
kojim je kopala moju dušu,
rasprema krevet, leži na njemu
s pogledom na plafon,
očima otvara okrečena ogledala.
Noćas sjedim na terasi i pijem kahvu,
druga stoji hladna na hastalu,
fildžan mi se otima iz ruku
dok gubim majčino mlijeko,
jednu za drugom cigaretu gasim
zajedno sa mojim dugim noćima
pričam duge priče o njoj
Pričam na njemačkom,
jezik odlaska nisam zaboravio
Evo i sada ispraćam autobuse
za laku noć svakome.
Ako se vratiš u njima
topla i nježna,
prepoznaćeš me po štapu,
bradi i naočarima
dok čitam crne hronike iz novina
u ovim teškim danima
PARANORMALNE STVARI
postavio sam kamere u svojoj sobi,
jer paranormalne stvari se dešavaju.
dan prvi
spavam. spavaju moja braća i moji stari.
jorgan se sam svlači sa mene, kao haljina sa kurve.
dan drugi
sjenka sa zida je oživjela, prišla je k meni,
poljubila me, i vratila se u zid.
dan treći
ribljim kostima se česljam, pišem, pišem…
dan četvrti
odlazim na groblje, crni vjetrovi nanose imena
po mezarima.
dan šesti
regrutovaću crno-žutu jetru
kroz sito prosijati mravinjak,
kroz rotacionu mašinu štampati miris smrti
dan sedmi
crnim lukom rasplakaću bezdušnika.

Haris Jašarević je rođen 15. februara 1992. godine u Novom Pazaru. Studira njemački jezik i književnost na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Učestvovao je na mnogim omladinskim festivalima poezije. Objavio je knjigu poezije HOROR I EGZISTENCIJA.
Dobitnik je nekoliko omlaidnskih književnih nagrada:
Prva nagrada za poeziju u kategoriji do trideset godina na šestom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Duško Trifunović” .
Prva nagrada za poeziju u kategoriji do trideset godina na četvrtom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Stanislav Preprek”.
Prva nagrada za poeziju u kategoriji do trideset godina na četvrtom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Magda Simin”.
Prva nagrada za poeziju u kategoriji do trideset godina na četvrtom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Pavle Popović”.
Prva nagrada za poeziju u kategoriji do trideset godina na četvrtom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Joan Flora”.
Prva nagradu za poeziju u kategoriji do trideset godina na četvrtom Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Vojislav Despotov”.
Prva nagrada za najbolju neobjavljenu pjesmu mladih autora do trideset godina na konkursu novopazarskog Kulturnog centra.