Milan Jović, devetnaestogodišnjak iz Teslića 12. januara 2017. godine izdaje svoju treću knjigu pod nazivom ”Absum”.
Zašto baš ”Absum”?
Knjiga ”Abum” simboliše moj odlazak iz grada u kom sam prohodao, sazrio, odrastao, upoznao svijet oko sebe. Prevedeno sa latinskog jezika to bi u suštini značilo ”Otišao sam”. Na naslovnoj stranici knjige nalazi se čovjek koji odlazi i ptica koja leti. Sve to simboliše opraštanje od mog grada i odlazak u tuđi svijet.
Koje su to stvari koje te najviše inspirišu?
Ono što me najviše inspiriše i održava je ljubav. Jer, da nema ljubavi ne bi bilo ni tuge a da nema tuge ne bi bilo poezije. Kao što sam napisao u samoj knjizi – Bol je najveće prokletstvo života ali bol je takođe i najveći blagoslov života. Jer bez bola ništa ne bi imalo dublji smisao. Da nije bilo bola pitanje je da l’ bi umjetnost ikad nastala. A tuga je vrsta bola koja ponekad zna da boli više od svakog udarca, svake modrice.
Kakvo je tvoje mišljenje o mladima danas?
Što kaže Marko Šelić – ”Maligna mladež. Dijagnoza – grozan poraz.”
Mislim da smo došli u eru tehnologije gdje je sve izgubilo smisao. Mladi sve manje razmišljaju svojom glavom, televizija i internet im ispiraju mozak. Sistem ih kontroliše. Sve više idu uz vjetar umjesto da idu nasuprot njega. Da se bore za nešto svoje, da to nešto stvore vlastitim rukama. U suštini, sva ova parada političara i ljudi koji kontrolišu državu neće stati sve dok ljudi ne postanu klonovi, bolesno isti. Sve dok ne ugase bunt do kraja.
Šta si planirao za promociju?
Kao i prošli put, spojiti nekoliko različitih pravaca umjetnosti u jedno i sve to prezentovati ljudima. Od muzike, sviranja, fotografija, crteža pa sve do baleta i recitacija.
Šta bi za kraj poručio čitaocima portala Avlija.me?
Da se bore za sebe i svoje, da se ne utapaju u masu. Da što je prije moguće nađu onaj ”mir” i sreću. Ljudi kao ljudi uvijek će pokušati riječima da sruše sve naše dvorce ali kao što kaže Nikola Stanoev u predgovoru knjige: ”Tek kada izdržiš svaku uvredu sa osmijehom, tek tad si na pravom putu, ne sa ciničnim osmijehom nego sa snagom čovjeka – ljudine bez staha!”