Redakcija U narednih nekoliko tekstova prenosimo svjedočenje Ćazima Lukača o bitnim događajima za noviju historiju Bošnjaka Crne Gore, prvim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, parlamentarnom radu poslanika SDA Crne Gore, naoružavanju bosanskih Srba, deportaciji bosansko-hercegovačkih izbjeglica sa crnogorskog primorja, hapšenju čelnika SDA Crne Gore… – piše Radio Slobodna Crna Gora
Ja sam Ćazim Lukač, rođen sam 16. 10. 1935. godine od oca Husa i majke Đulje, rođene Dacić, kćerke Fazlije Dacića iz Ibarca.
Osnovnu školu sam završio u Rožajama, a srednju mašinsko-metalsku školu završio sam u Sarajevu. Nakon završene škole morao sam godinu dana da odradim u Bosni i Hercegovini, pa tek nakon toga stekao sam pravo da radim van nje. U Sarajevu sam radio u GSP kao drugi tehnički kontrolor godinu dana, a onda sam pošao u JNA. U JNA sam bio radio-telegrafista i položio sam za prvu klasu. Nakon dolaska u Rožaje, po nalogu Komiteta postavljen sam za upravnika bioskopa „29. novembar“ gdje sam radio dvije godine. Centralni komitet omladine Crne Gore delegirao me je sa još jednim omladincem iz Herceg Novog za člana glavnog štaba auto-puta „Bratstvo-Jedinstvo“ sa sjedištem u Nišu. Glavni štab me je rasporedio da radim kao nastavnik AMSJ za obuku vozača A i B kategorije u naselju Momin kamen. Odradio sam 6 mjeseci koliko sam bio obavezan, a onda sam se vratio u Rožaje gdje se formira AMD i radio sam kao prvi instruktor za obuku vozača B kategorije. U saradnji sa AMD Berane vršili smo obuku za potrebe JNA gdje smo obučavali sve regrute koji su bili regrutovani u auto jedinicu. Tu sam radio godinu dana, a onda me preuzela Zemljoradnička zadruga u Rožajama gdje sam radio kao šef mehanizacije na održavanju voznog parka, traktora, motornih kosačica, a imali smo i fabriku za proizvodnju eteričnih ulja, te sam i tu fabriku održavao. U ZZ sam radio punih 15 godina. U zadruzi sam bio predsjednik zadružnog savjeta u dva mandata, kao i sekretar partijske organizacije.
Bio sam član Opštinskog komiteta Saveza komunista (OKSK) u 3 izborna mandata. U međuvremenu sam upisao Pedagoški fakultet u Rijeci na opštem mašinskom odsjeku. Položio sam sve ispite na studijama, ali diplomirao nijesam. U međuvremenu, po nalogu Komiteta postavljen sam za upravnika preduzeća putničkog saobraćaja koje je formirao „Sandžaktrans“ iz Novog Pazara gdje sam radio oko dvije godine, a onda sam opet po nalogu Komiteta prešao da radim u Srednju stručnu školu. Budući da sam radio kao spoljni saradnik u Školi učenika u privredi od njenog osnivanja sve do prelaska u stalni radni odnos. U školi sam punih 15 godina predavao četri stručna predmeta, to jest sve predmete iz mašinsko – metalske struke. Dolaskom inžinjera Kočan Sabra koji preuzima polovinu mojih časova, a drugu polovinu inžinjer Tafil Kurpejović, ja sam predavao samo tehnologiju zanimanja i osnove tehnike i proizvodnje. Zadnje tri godine mog rada u školi predavao sam samo praktičnu nastavu nakon čega sam se penzionisao.
Budući da sam u Armiji bio radio-telegrafista sa položenom prvom klasom, u Rožajama se formira radio klub pod međunarodnim prefiksom YU6GAJ gdje sam izabran za predsjednika tog kluba. U klubu su, pored mene položili ispite za radio amatere Crne Gore sa odobrenim radom kao samostalni klub u sastavu radio amatera Crne Gore. Pored mene članovi kluba sa položenim ispitima i odobrenjem za rad bili su još Dragoje Zekić, Rasko Dacić i Islam Kalač. Klub je radio konstantno sve do dolaska za predsjednika Opštine Nusreta Kalača koji zabranjuje rad kluba, a pod njegovim prefiksom u vojnom odsjeku radio je Žarko Radević bez položenog ispita za radio-amatera i odobrenja za rad. Razlog je bio što sam ja u međuvremenu napustio Savez komunista i postao poslanik stranke SDA, te kao takav više nisam mogao da radim legalno u klubu.
Napustio sam Savez komunista kao i članstvo u OKSK nakon održanog govora Miloševića na Gazimestanu na Kosovu. U pismenom obrazloženju koje sam otkucao na dvije gusto kucane stranice napisao sam, između ostaloga da Savez komunista nije više moja partija kojoj sam pripadao već da se pretvorio u srpsku nacionalnu stranku pod vođstvom Miloševića. To moje obrazloženje dostavljeno je MUP-u Rožaje, gdje sam pozivan na informativni razgovor zbog odluke napuštanja SK. Rečenica koju sam između ostalog napisao da je Savez Komunista pretvoren u srpsku nacionalnu stranku bila je podvučena crvenom olovkom i tada su mi rekli da sam ja državni neprijatelj i da bi me trebalo uhapsiti, što bi se vjerovatno i desilo da u međuvremenu nisu formirane stranke i organizovani prvi poslijeratni višestranački izbori u Crnoj Gori. Bio sam pozvan u Opštinski komitet gdje je sekretar bio Mašo Kalač koji me je zvao da se ponova vratim u partiju (SK) i da ću biti imenovan pod broj jedan na listi kandidata za poslanike u Skupštini Crne Gore. Predlog sam kategorički odbio. U Rožajama se, pored ostalih stranaka formirala i Stranka Demokratske Akcije (SDA), koja je poslala kod mene Rasima Šahmana i Husniju Kardovića da obave razgovor o prijemu u stranku. Pošto sam pažljivo pročitao Statut i Program Stranke prihvatio sam da budem član te stranke. Stranka me tada kandidovala pod rednim brojem 2 za poslanika SDA na republičkim izborima. Nakon održanih izbora stranka je imala 9 poslanika, a iz Rožaja su to bili: Harun Hadžić, Ćazim Lukač, Rasim Šahman i Avdo Fetahović. Stranka je imala ukupno 9 poslanika i 4 poslanika iz Albanske stranke koji su ušli u koaliciju sa nama, tako da smo ukupno imali 13 poslanika.
Na prvoj održanoj Skupštini izvršena je verifikacija poslanika. U Skupštini su bile sljedeće stranke: Stranka Reformista, Narodna stranka, Liberalni savez (LSCG) i DPS stranka.
– nastaviće se –
