Dean Plazonić
ZABORAV
.
Prošetati ću se jutrom
Korak po korak
Ulicom našeg sjećanja
Između perivoja
Čežnje i prkosa
Potražiti ću tebe
Na raskrižju svitanja
Što dijeli ravnodušnost od zaborava
Stajati ću sam
Na stanici prolaznosti
Očekujući zaboravljene, neostvarene sne
Na onom istom mjestu
Davno izgubljenom u zapećku misli
Stajati ću sam
Sa osmijehom na licu
Džepova punih sjećanja
Poput stijene ponosan, prkosan
Pomalo bezobrazan
Gledam u oči prolaznost
Što na krilima vjetra
Vodi u zaborav
MOŽEŠ LI
.
Možeš li tako dalje
S tim bremenom
Teretom oko duše
Rukama torba punih
Grižnje i kajanja
Što jutrom nudi gorčinu
Hladne kave bez šećera
Možeš li tako dalje
Zatvorena u svoja četiri zida
Blijeda, isprana, tiha
Gledaš neka čudna, nepoznata
Tebi neprihvatljiva svoja lica
Tako blizu a tako daleka
Od vrata što dijele
Bezdan od raja
Možeš li umjesto utjehe
Iznova život kušati
Neizvjesnost
Zamijeniti bojama sreće
Vjeruj da vrijedi
Vjerovati u sebe
_________________________
Istaknuta slika: Don Kihot by Aljo Smailagić