
Zdravka Batinić Babić rođena 9. decembra 1968. godine u Bileći, Bosna i Hercegovina. Prvo pjesničko druženje doživjela je u četvrtom razredu srednje škole na Međunarodnoj pjesničkoj manifestaciji “Susreti na tromeđi – Budva 1978.” Njene pjesme krase zbornike “More na dlanu” – 2, Međunarodni festival pjesnika “Kultura snova”, Zagreb, 2012; “Stihom govorim” – Udruženje stvaralaca EX-YU, 2012, Bijelo Polje; Književni klub “Momčilo Nastasijević”, 2012; Pjesničko proljeće Čukarice, 2013. Dobitnik je diplome “Najemotivniji pjesnik”, Klub umjetničkih duša Mrkonjić Grad, 2012, zatim specijalnog priznanja za očuvanje ćirilice, Udruženje “POETA ” Beograd i prve nagrade “Vladan Maksić” na 24. pjesničkoj manifestaciji “Rudnička vrela 2013”. Živi i radi u Bileći.
Istaknuta slika: Бранка Бабић.
Držao si u rukama
Zadrhtalim dodirima
mazio si tračak
svjetlosti.
Uspavalo me večernje
sunce.
Mirisom tvojim
opio me
vjetar…
Ljubio si me
nježno.
Pod svjetlom
svijećnjaka.
Bila sam tvoj
smiraj i sjaj.
Bila sam
Tvoja
BIBLIJSKI CVIJET
Kad čuješ jecaje
Znaj
Moji su…
U snovima mi
Tijesno postalo.
Slutim…
Kad nam se dah spoji ,
Treptaji ugase zrake ,
U mirisu grijeha
Sa srcem na lomači ,
Kao pred Biblijom
U vjernost mi se zakuneš
Znam
Vjerovaću ti
Kad se satanu
Dvije paralele
Umjesto zakletve tvoje u
U akordu raspukle noci
U živom disanju smrti
Od ljubavi naše
Nastaće
Biblijski cvijet .
Gledam sa Crkvine zalazak sunca,
Trebišnjica svijetli od večernjeg žara,
čini mi se čujem akorde tvog srca
vidim Tvoju sjenu iza četinara.
Ustani pjesniče…
I večeri ove jablanovi šume
mirišu ruže, trava puna rose,
a ona…
blijeda kao čežnja, nepoznata žena
ogleda u rijeci noge bose,
hladnih usnica još tebe čeka,
da joj stihom mrsiš zlatne kose.
Ili joj u miraz ostavila majka
da joj jecaj čuva tvog refrena sjena,
ili je opila Poezije bajka,
il’ bila je zvijezda
a sada je žena…
Kad zora zarudi,
kao nimfa bludi,
pa te traži u pjesniku svakom,
da je kitiš pjesmom kao makom.
U njima te nikad naći neće!
Ustani pjesniče!
Jedna žena, čeka refren sreće.
U Hercegovačkoj Gračanici
dok tiho zvone nebeska zvona,
mirna kao mramor, hladna kao sjena,
pali svijeću ona…
Tebi…
što si kamen pretvorio u znamen.
Pogledaj pjesniče,
još niču zvijezde…
A ona,
leži u postelji od lavande,
priča sa bulbulima
i krije tajnu u grudima.
.
MILI MOJ
Mili moj…
Dođe mi u sjećanje…
Stidljivo nebo.
Rominja mjesečina.
Trava spava …
Mirišu jagode.
Divlja noć
Topli jecaji
Tkaju crveni stid.
Krvlju zapisuješ
Zauvijek tvoj!
Suza na kamenu.
Vijek odjekuje!
Mili moj…
Pamte li jos tvoje zjene,
plavičastu nevinost žene?
Mili…?
Šta to u meni zri?
Odlutala mi pjesma.
Lomi me nedodir.
.
OH DRAGI, DRAGI
Oh strasti, strasti
moja gola zv’jezdo
vatrom sam te umila
na pučini grijeha.
Drhti… plamti
svijetli i treperi
pokaži mi
sve divote neba,
kad,
jedini dođe
haljinu mi skine,
da beremo
srebro mjesečine.
Oh strasti, strasti
nemirna srno
Igraj se, igraj
na obroncima snova.
Izvore tople
u meni ostavi,
bestidno se spleti
u moje ponore.
I traj, traj.
Sa mnom ostani.
Oh dragi, dragi…
Željo moja živa.
Vrisni
Izgaraj
Nemir budi.
Neka krv vre…
Pa nježan postani,
sav svijet u meni ostavi,
u meni ostani…
sreća nas čeka.