Predlog za novu-staru zastavu, grb i himnu Crne Gore

S ciljem skretanja pažnje javnosti sa aktuelnih afera koje potresaju političku scenu Crne Gore, ali i dok nije usvojen zakon o zabrani mijenjanja teksta himne, predlažemo da se himna prilagodi svim narodima Crne Gore, tako što će se sporni zadnji stihovi zamijeniti, a grb i zastava Crnojevića modifikovati tako da nemaju monarhističkih ili vjerskih obilježja.

Znajući da takozvane identitetske teme u Crnoj Gori uvijek budu u žiži javnosti bez obzira što se ponavljaju skoro tri desetljeća (čitaj: decenije), nadamo se da će ovaj članak imati najmanje 30 lajkova na našoj oficijelnoj fejsbuk stranici, što bi bio rekord, jer smo na prethodnoj objavi ”Siniša Mihajlović od decembra novi selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore” imali samo 3 lajka. Pa da počnemo.

Državnost Crne Gore seže duboko u prošlost. Ona je puno starija od sadašnjeg imena za zemlju i državu (Duklja, Zeta). Ali za grb i zastavu Crne Gore smatramo da je najbolje uzeti grb i zastavu dinastije Crnojevića kao simbole trajanja, spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti svih naroda i svih vjera u Crnoj Gori.

Ivan Crnojević (vladao od 1465-1490) se smatra utemeljivačem Crne Gore, za vrijeme čije vladavine se razvija i utemeljuje ideja o državnoj samostalnosti i nezavisnosti „zemlje crnih brda”, za koju se ustaljuje ime Crna Gora.

Sa trećom crnogorskom dinastijom, Crnojevićima, ustaljuje se i državna heraldička tradicija Crne Gore: zlatni dvoglavi orao uzdignutih krila na crvenom štitu.

”Zlatni dvoglavi orao simbolizuje velikodušnost, snagu, veličinu, otpor neprijatelju kao i jedinstvo duhovne i svjetovne vlasti.” (Crnogorski državni i dinastički grbovi).

Za građane Crne Gore, a u kontekstu priče o predlogu za novi-stari grb Crne Gore, važan je treći sin Ivan-bega Crnojevića, Stanko (Staniša) Crnojević. On je bio Crnogorac. Postao je musliman i dobio ime Skender. Bio je prvi i jedini sandžak-beg Crnogorskog sandžaka, od 1513. do 1530. godine sa sjedištem u Žabljaku Crnojevića. Potpisivao se kao „Skenderbeg Crnojević, sandžakata crnogorskog i primorskog i svoj dioklitijanskoj zemlji gospodin“. On se trudio da održi tradiciju dinastije Crnojevića, tokom vladavine koristio je pečat Crnojevića, sa dvoglavim zlatnim orlom, a za sebe je isticao da je sultanovim imenovanjem za sandžak-bega dobio očinsku zemlju. U njegovoj službi i pratnji nalazili su se Crnogorci islamske i hrišćane vjeroispovijesti, a bio je zaštitnik crkve i poklanjao joj relikvije. (Vidi više: Jovan Đuranović, Međuvjerski suživot i tolerancija u Crnoj Gori u XVI i XVII vijeku, str. 104-105).

Dalje treba istači da i Srbi svojataju Crnojeviće, a da je Stefan Crnojević (vladao 1451—1465.) bio oženjen sa Marijom, sestrom albanskog nacionalnog junaka Đurađa Kastriota Skenderbega (alb. Gjergj Kastrioti Skënderbej) po kome je dobio ime prvi Ivanov sin Đurađ. Napominjemo da i za Skenderbega Srbi kažu da je srpskog porijekla. Tako obrni-okreni Crnojevića grb i zastava spajaju: Crnogorce, Srbe, Albance i Bošnjake u Crnoj Gori. A nema razloga da i Hrvati Crne Gore ne prihvate grb i zastavu Crnojevića jer ”Hrvati iz Boke vuku podrijetlo (čitaj: porijeklo) od Dukljana, od kojih se dio odvojio možda još i u 10. stoljeću (čitaj: vijeku) i postao samostalan, njih danas znamo kao Crnogorce.” Što bi rekao Đ. Balašević: ”Ako vikipedija laže i ja lažem vas.”

Kao što se jasno vidi, nema razloga da svi građani Crne Gore ne stanu pod jednu novu-staru zastavu sa zlatnim orlom Crnojevića. Ali, nešto veći problem je himna, jer za možda najveći broj Srba iz Crne Gore kontroverzne su treća i četvrta strofa. Čak smatraju da se mjesec maj (Oj svijetla majska zoro) u himni odnosi na dolazak Sekule Drljevića u Crnu Goru iz NDH 12. maja 1941. godine. Ali ipak smo se odlučili da se u predlogu teksta nove-stare himne to ne mijenja jer je Crna Gora obnovila državnost 21. maja 2006. godine, tako da to treba da bude asocijacija na spomenutu 21. majsku zoru u kojoj je počeo referendum na kome su građani Crne Gore odgovarali na pitanje: „Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?“. Tada je 55,5% izašlih birača odgovorilo sa DA.

U drugom stihu prve strofe riječ ”majko” mijenja se u ”kućo” na predlog F. Dinoše. Ostalo ostaje isto.

Sporne treća i četvrta strofa se mijenjaju u cjelosti. U drugom stihu treće strofe se Crna Gora na bosanskom jeziku naziva vatan, u trećem stihu se Crna Gora na srpskom jeziku naziva otadžbina i u četvrtom stihu se Crna Gora na hrvatskom jeziku naziva domovina.

Za prvi stih četvrte strofe uzet je poznati stih iz pjesme autora M. Đukanovića ”Postojaće Crna Gora…” kao zamjena za aktuelni posljednji stih himne ”Da je vječna Crna Gora”, a kojeg sujevjerni Crnogorci ne bi da se odreknu, jer misle da će se nešto loše desiti sa obnovljenom državnošću Crne Gore ako prestanu da ga pjevaju.

Zatim, u drugom stihu četvrte strofe slijedi upotreba albanske riječi besa (čvrsto obećanje) koju će svi građani Crne Gore iznova davati tokom svih izvođenja himne – da neće nikada i ništa uraditi protiv suveriniteta i teritorijalnog integriteta Crne Gore u avnojevskim granicama.

Nadamo se da će nova-stara himna Crne Gore, poslije sprovedene zakonske procedure za izmjenu teksta himne premijerno biti izvedena do kraja mjeseca novembra tekuće godine… Možda je baš dobra prilika da to bude u Ulcinju kada se 26. novembar obilježava kao Dan opštine u znak sjećanja na 26. novembar 1944. godine kada je Ulcinj oslobođen od fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu.

Oj svijetla majska zoro,

kućo naša Crna Goro,

sinovi smo tvog stijenja

i čuvari tvog poštenja.

.

Volimo vas, brda tvrda,

i stravične vaše klance,

koji nikad ne poznaše

sramotnoga ropstva lance.

.

Zemljo naša najmilija,

naš si vatan i avlija,

otadžbina si jedina

l’jepa naša domovina.

.

Postojaće Crna Gora,

to je naša tvrda besa

dok je pod Ulcinjem mora,

i dok je plavih nebesa.

Važno je da svi građani Crne Gore prihvate modifikovane nove-stare simbole kao svoje i da svi odustanu od mijenjanja granica, odnosno da:

– Srbi iz Crne Gore odustanu od tzv. Velike Srbije (gdje je uključena cijela Crna Gora, Srpska Prevlaka i bonus Srpska republika Dubrovnik),

– da Albanci iz Crne Gore odustanu od tzv. Velike Albanije (gdje su uključena mjesta iz Crne Gore: pašnjak prve klase u vlasništvu 1/1 N. Đeljošaja, zatim Malesija, Ulcinj, Plav, Gusinje i Rožaje),

– da Hrvati iz Crne Gore odustanu od tzv. Velike Hrvatske (gdje je uključena Boka),

– da Bošnjaci iz Crne Gore odustanu od tzv. Velike Bosne (dobro, ovo je šala za Veliku Bosnu), ali da Bošnjaci iz Crne Gore odustanu od rezultata referenduma iz 1991. godine čije je pitanje glasilo: „Da li ste za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika?” Centralnu petočlanu komisiju za sprovođenje sandžačkog referenduma činili su: predsednik dr (ime nečitko), zamjenik predsjednika dr (ime nečitko) i članovi prof. (ime nečitko), H. J. i (ime nečitko).

– i da, na koncu (čitaj: kraju), Crnogorci odustanu od pretenzija prema Skadru, Ravnom, Slanom, Cavtatu, Peći i Đakovici. Tek tada će biti stvoreni uslovi za suočavanje sa prošlošću, pomirenje i izgradnju trajnog mira… Ali zbog čega smo onda ratovali devedesetih godina 20. stoljeća (čitaj: vijeka)???!!!

____________________

Preneseno sa: Montenegrotribune.śź