Muhić, Ferid, Islamski identitet Evrope, Centar za napredne studije Sarajevo, Bosna i Hercegovina i Logos-A Skoplje, Makedonija, 2014.
Rijetke su knjige za koje možemo samo na osnovu imena autora, naziva knjige i sadržaja reći da su izuzetno korisne za ljude. Baš takva je knjiga ”Islamski identitet Evrope” akademika Ferida Muhića, intelektualca koji je poznat kao ”Bosanski Platon” i ”Akademija koja hoda”.
Kada pročitamo samo sadržaj knjige biće nam jasno da je riječ o knjizi koju treba prevesti na sve svjetske jezike, koju treba štampati u milionskim tiražima kako bi bila dostupna svakom pismenom muslimanu i učiniti je obaveznom literaturom na islamskim fakultetima kako bi budući muslimanski učenjaci mogli da se bolje suprostave stihijskom anti-islamizmu.
Šta je to što ovu knjigu čini tako i toliko vrijednom? Riječ je o knjizi koja je potrebna kako muslimanima tako i nemuslimanima, da shvatimo da suživot i međusobno uvažavanje nemaju alternativu jer nažalost anti-islamizam neće prestati, već će se pojačavati uporedo sa rastom ekonomske i moralne krize u Evropi i svijetu. U tok kontekstu ova knjiga može i treba muslimanskim intelektualcima da pomogne da uvide neophodnost institucionalnog organizovanja muslimana u Evropskoj uniji (i svijetu) kako bi se preduprijedilo zlo koje se može desiti muslimanima u nekom potencijalnom velikom ratnom sukobu kao što je to bio slučaj sa španskim muslimana.
Kako se na početku predgovora knjige ‘’Islamski identitet Evrope’’ navodi ona tretira povijest, sadržaje i efekte prisustva islama u Evropi, detaljno analizira uticaj islama na sve ključne aspekte fenomena koji se podrazumijevaju pod opšteprihvaćenom sintagmom “evropski identitet”, da bi, na temeljima ovakve ekspertize, formirala sopstvenu ocjenu historije nastanka evropskog identiteta, njegovog objektivnog karaktera, i perspektiva razvoja u kontekstu interakcije islama i druge dvije monoteističke religije na tlu Evrope, hrišćanstva i jevrejstva.
Konkretno, to znači da je njen predmet tumačenje i razumijevanje socijalnih, političkih, kulturnih, i dakako, religijskih komponenti koje čine realnost savremene Evrope, a koje su formirane kroz bitno islamske uticaje, da bi, tokom minulih 14 stoljeća, postale integralni i konstitutivni elementi njenog identiteta.
Autor knjige ‘’Islamski identitet Evrope’’ je kroz sedam poglavlja (ukupno 400 stranica)[1] argumentovano razobličio mit da su Evropa i hrišćanska Evropa odnosno jevrejsko-hrišćanska Evropa sinonimi, te da predstavljaju istovjetne formulacije jedne te iste socijalne i kulturne historijske realnosti čime je prisustvo islama u konstituisanju evropskog identiteta planski kontinuirano negirano.
Tako autor u knjizi jasnim dokazima obesmišljava, a negdje čak i ismijava mit o navodno ekskluzivnom hrišćanskom identitetu Evrope i pokušaje Evropljana hrišćana da istisnu islam i Evropljane muslimane iz cjelokupne evropske povijesti. Kako kaže autor savremenom nerazumijevanju sopstvene historije hrišćanskog dijela Evrope, doprinijelo je i odbijanje da se narodi koji su u Evropu dolazili s Osmanlijskom državom prihvate kao evropski, čak i stotinama godina nakon njihovog doseljavanja i permanentnog prisustva na evropskom kontinentu.
Autor knjige ,,Islamski identitet Evrope’’ navodi činjenicu da su takozvani “autohtoni Evropljani” prema opšteprihvaćenim navodima same evropske nauke ustvari doseljenici iz Azije. Isto kao što su da su i narodi koji su u Evropu donijeli islam: od Arapa, preko Tatara i Mongola do svih naroda koji su Evropu naseljavali dolaskom Osmanlijske države i time trajno unijeli islam kao neizbrisivu komponentu identiteta Evrope – dakle, da su svi oni, bez obzira na vrijeme dolaska u Evropu, bez izuzetka porijeklom iz istih krajeva, odnosno, iz istog dijela svijeta iz kog su, prema savremenoj evropskoj nauci, stigli i takozvani ,,autohtoni Evropljani”, dakle, iz srednje Azije i Indijskog potkontinenta, te ni po tom osnovu nema nikakvog logički opravdanog razloga zbog kojeg bi oni koji nijesu autohtoni Evropljani, nego su u Evropu došli iz Azije mogli biti smatrani makar malo više ,,Evropljanima” nego ovi drugi.
Autor dalje argumentovano pobija i tvrdnju da ipak postoji velika razlika u vremenu dolaska jednih i drugih i da se, prema tome, kao presudan faktor mora uzeti u obzir hronološki kriterij, koji nedvosmisleno ide u prilog onih koji su, ako već i nijesu autohtoni Evropljani, došli prije ovih drugih, te da im upravo to i daje pravo da atribut ,,Evropljani” ekskluzivno prisvoje za sebe. Tako autor navodi da su na tlo današnjih SAD-a prvi doseljenici stigli su tek krajem 16. vijeka, dok je ogromna većina današnjih stanovnika ove države došla tek početkom 20. vijeka, što znači, prije manje od stotinu godina! Ipak, svi se oni smatraju pravim Amerikancima (True Americans), danas ih niko ne tretira kao uljeze, još manje kao neautentične Amerikance!
Ne može se istovremeno tvrditi da su Evropljani, Azijati i Afrikanci koji danas žive u Americi, autohtoni Amerikanci (a svi su došljaci) i istovremeno odricati isti takav status muslimanima koji na tlu Evrope aktivno žive i djeluju punih osam stotina godina prije nego što je Evropa saznala da Amerika postoji. Tako autor navodi i činjenicu da je i sam Kolumbo na tlo Karipskih ostrva stupio tek 1492. godine, dakle 781 godinu poslije osnivanja prve muslimanske države na tlu Evrope (711), dok su prvi doseljenici počeli osnivati svoja trajna naselja na tlu Novog svijeta tek početkom 18. stoljeća, četiri stoljeća nakon što je Osmanlijska država bila uspostavila svoju prijestolnicu na tlu Evrope (Edirne, Jedrene), odnosno, dvije stotine godina nakon što je glavni grad ove muslimanske evropske države, iz evropskog grada Edirne, premješten u evropski grad Istanbul, (do tada poznat pod imenom Konstantinopolis).
Autor je u knjizi veoma uspješno razbio u paramparčad mit o jevrejsko-hrišćanskoj Evropi iznoseći ključnu činjenicu da Evropa nema svog Božijeg poslanika, pa tako ni svoju autohtonu religiju jer su jevrejstvo, hrišćanstvo i islam religije koje su došle u Evropu. Na ovaj način autor nedvosmisleno skida s dnevnog reda pitanje autohtonog, a time i monopolskog statusa i nekakvih većih ili manjih, a pogotovo ekskluzivnih prava bilo koje od ovih triju velikih svjetskih religija da Evropu smatra svojim kontinentom, na koji može polagati pravo ekskluzivnosti!
Autor u trećem poglavlju knjige jasno pokazuje da je od 711. godine do danas na tlu Evrope prisutna jedna ili više islamskih država što nedvosmisleno znači da je islam u Evropi prisutan in continuo, dakle od 8. stoljeća. Dok se prvi organizovani dolazak muslimana na tlo Evrope vjerovatno desio pola stoljeća ranije, konkretno 641. godine, kada je Abdurrahman ibn Rabi’a el-Bahili osvojio dijelove Južnog Kavkaza, gdje je, prema nekim izvorima, već zatekao prve muslimanske zajednice.
Od tada do danas muslimani su činili i čine neodvojivi dio Evrope i evropskog identiteta. Činjenica je da danas u Evropi živi oko 45 miliona muslimana.[2] Pored Bošnjaka i Albanaca koji su autohtoni Evropljani, ovom broju je doprinijela činjenica da su države Zapadne Evrope, odnosno danas vodeće članice Evropske unije bile i jesu ,,obećana zemlja’’ za imigrante svih nacija i vjera koji pokušavaju da pronađu bolji život za sebe i svoju porodicu. Bogatstvo država članica EU u poređenju sa njihovim susjedima u Evropi, kao i državama u Aziji i Africi (prvenstveno bivšim kolonijama Velike Britanije, Francuske i Italije) čine je privlačnom destinacijom prvenstveno ekonomskim emigrantima koji su pobjegli (i dalje bježe) od siromaštva, nezaposlenosti, besperspektivnosti, diktatorskih režima i ratnih sukoba.
Autor se u sedmom poglavlju knjige sa jasnim argumentima suprostavlja i opasnoj teoriji o takozvanom sukobu civilizacija (The Clash of Civilizations), koja je napisana za potrebe nekih od najmoćnijih neokolonijalističkih zemalja svijeta. U tom kontekstu akademik Muhić jasno kaže da ,,svijet nije sastavljen iz dijelova! Svijet je jedan i integralan! Ali, ako nije sastavljen iz dijelova, svijet se može rastaviti ne u dijelove, nego u krhotine, fragmente, ulomke! Ideja o svijetu koji je sastavljen iz dvije civilizacije, i to hrišćanske i islamske civilizacije, koje se nekom sudbinskom nužnošću moraju sukobiti, tako da samo jedna ostane na bojnom polju i zavlada svijetom a druga bude zbrisana s lica zemlje, ne vidi da svijet nije sastavljen i samo zato misli da će svijet moći ponovo da se sastavi kada se jednom razbije njegovo jedinstvo’’.
U Evropi je na žalost sve veći broj onih koji žele da se muslimani integrišu u evropsko multikulturno društvo tako što će postati ,,nevidljivi’’: zabrana nošenja hidžaba u školama, zabrana nošenja nikaba na ulici, zabrana izgradnje munara, zabrana učenja ezana, pojačana kontrola na graničnim prelazima i aerodromima osoba koje imaju dugu bradu ili nose bijelu kapu ili samo imaju tamniji ten kože i tako dalje. Svi ti pokušaji da se usvajanjem diskriminatorskih zakona, provokacijama i nasiljem ukloni muslimanski identitet izazvaće još više problema svima[3]. I kao što smo svjesni da će trebati mnogo vremena da se negativna slika o muslimanima izmijeni, isto tako treba da shvatimo da ako budemo ćutali to se sigurno neće desiti samo od sebe. I prije, a posebnio poslije čitanja knjige ,,Islamski identitet Evrope’’ jasno nam je da je potrebna kontinuirana borba protiv anti-islamista kako bismo smanjili i(li) eliminisali negativne efekte anti-islamske i islamofobične medijske kampanje prema muslimanima, koji su prikazani kao strano tijelo, uljezi ili čak,prijetnja Evropi. Ova planska negativna kampanja protiv muslimana je prisutna duže od dvije decenije u cijelom svijetu, ali najviše u Evropi. Ali nasilje i teror u ime odbrane muslimanskih (vjerskih) prava su pogrešan način koji nanosi nesagledive i teško popravljive štetu prvenstveno muslimanskim interesima. Zato je neophodna dobro organizovana borba riječju i djelom protiv predrasuda prema muslimanima jer je krajnje vrijeme da Evropljani nemuslimani shvate i prihvate da su Evropljani muslimani neodvojivi dio evropskog društva i identiteta Evrope. Mogućnost da žive jedni s drugima nema alternativu. U tom kontekstu knjiga akademika Ferida Muhića ,,Islamski identitet Evrope’’ je dobar korak u pravcu borbe protiv nadirućeg anti-islamizma u Evropi ali i u cijelom svijetu.
Prema navodima autora (a što je svima očigledno) anti-islamski plaćeni mediji šire priču o alarmantnom porastu islamskog fundamentalizma širom Evrope. Tako je sva pažnja anti-islamskih medija koncentrisana na plasiranje katastrofičnih horor scenarija o pretvaranju Evrope u islamsku koloniju Eurabiju. Ti mediji kontinuirano šire neistine da je prisustvo islama na tlu Evrope izrazito destruktivno i negativno za temeljne evropske vrijednosti, da su temeljne evropske vrijednosti i moralni standardi bitno različiti i nedvosmisleno superiorni u odnosu na islamske, da je u cilju očuvanja temeljnih evropskih vrijednosti neophodno prvo zaustaviti dalje širenje islama i imigraciju muslimana u Evropu, zatim u matične muslimanske zemlje deportovati što je moguće veći broj muslimana, i konačno, da je strateški imperativ maksimalno intenziviranje integrativnih procesa evropskih muslimana, s krajnjim ciljem njihove potpune asimilacije.
I na kraju ću se vratiti na uvod knjige gdje nas autor savjetuje da ,,kada hrišćani Evrope govore o potrebi da se muslimani koji žive u Evropi, integrišu u ‘hrišćansku Evropu’; da bi razumjeli to što govore vama, progovorite, vi muslimani, o potrebi da se hrišćani koji žive u Evropi integrišu u ‘islamsku Evropu’. I produžite da govorite to isto jedni drugima, sve dok i jedni i drugi ne shvatite da je jedina istinska integracija samo ona u kojoj niko ne govori drugome šta mu je činiti.’’
Stoga kako sam spomenuo na početku prikaza knjigu ,,Islamski identitet Evrope’’ akademika Ferida Muhića iskreno preporučujem svima da je pročitaju a muslimanskim dobrotvorima iz arapskog svijeta preporučujem da ovu knjigu prevedu na sve jezike svijeta i oštampaju u milionskim tiražima zbog dobrobiti i muslimana i nemuslimana. Ipak je svijet jedan i integralan kako kaže akademik Ferid Muhić!
____________________________________
[1] Prvo poglavlje KULTURNA AROGANCIJA SAVREMENOG ANTIISLAMIZMA: Historijska podloga i ideološka pozadina savremenog antiislamizma / Medijska kampanja savremenih evropskih antiislamista / Evropa koja se stidi sebe / Bat Ye’or – Kćerka Nila pliva protiv činjenica / A kako je bilo tamo gdje nije postojala dhimmitude i šta bi bilo da jeste? / Raskrinkani projekt antiislamista – o Eurabiji
Drugo poglavlje EVROPLJANI MUSLIMANI: DEMOGRAFSKI POKAZATELJI: A sada, pogledajmo činjenice: muslimanska populacija Evrope / Statističke projekcije demografskih kretanja muslimana Evropljana / Imigracija, integracija, asimilacija, alijenacija Evropljana muslimana / Prijetnje i izazovi integracije muslimana imigranata u zemljama EU / Ekonomska diskriminacija i kulturna segregacija / Jedan mini dijalog: Antinomija integracije “po svaku cijenu” / Religija i identitet / Kultura i demokratija, diskriminacija i predrasude / Kulturni maniheizam neislamske evropske tradicije / Diskriminacija Evropljana muslimana i negativne predrasude prema njima / Terorizam: prijetnja, instrument, alibi / Sadržaj političkih odluka i njihove implikacije za socijalnu stvarnost Evrope
Treće poglavlje HISTORIJA POLITIČKIH I KULTURNIH ODNOSA ISLAMSKIH I KRŠĆANSKIH DRŽAVA EVROPE: Slučaj El-Endelus: Case study / Etimologija toponima El-Endelus – ideološke kontekstualizacije / Hronologija islamske Evrope: Iberijsko poluostrvo i jugozapadna Evropa / Hronološki pregled historije i političkih odnosa El-Endelusa, prve evropske muslimanske države, s kršćanskim evropskim državama / Osnivanje prve evropske islamske države (710–756) / Emirat Emevija u Kordobi (756–929) / Hilafet Emevija (929–1031) / Politička fragmentacija iberijskih država (1031–1130) / Slabljenje evropskih muslimana i postepeni pad pod kršćansku vlast (1130–1481) / Pad Granade, posljednje evropske muslimanske države na Iberijskom poluostrvu (1481–1491) / Rasplet i kraj kulturne tolerancije na Iberijskom poluostrvu (1492–1616)
Četvrto poglavlje EL-ENDELUS – POUKA MODERNOJ EVROPI: Prva pouka: Kordoba, daleka i sama / Druga pouka: Slučaj Valensije El-Sida: Evropski eksperiment judeo-kršćansko-islamske zajednice / Kratak pregled civilizacijskog naslijeđa El-Endelusa prisutnog u identitetu Evrope / Princip društvene tolerancije / Kulturni ambijent / Filozofija / Nauka / Astronomija / Istraživanja planete Zemlje i biosfere / Geografija i kartografija / Medicina / Psihologija i sociologija / Agrikultura / Arhitektura / Kuhinja / Književnost / Prijevodi / Muzika / Grnčarija / Tehnološko naslijeđe / Aeronautika / Genetsko naslijeđe prve evropske muslimanske države
Peto poglavlje ISLAM NA BALKANU: Albanci i Bošnjaci – autohtoni evropski islamski narodi / Historijske činjenice o Bosni / Mit o kršćanskoj Evropi i islamskom orijentu – Bosna kao povijesna i kulturna paradigma Evrope / Evropski identitet Bošnjaka / Judeo-kršćansko-islamski duhovni i kulturni identitet Evrope / Evropski identitet Bosne i Bošnjaka / Nacionalni identitet kao ključni motiv za prihvatanje i neprihvatanje islama u Bosni
Šesto poglavlje EVROPSKA TURSKA (OSMANLI DEVLETI): Osnovni motivi za prihvatanje i neprihvatanje islama na Balkanu u vrijeme Osmanlijske države / Uvodna napomena
Demontiranje paklene mašine; princip slobodne religije kao historijska istina / Metodološke koordinate mita o “prisilnom islamiziranju” / Jedan primjer o poštovanju zakona: Slučaj Muslibegovići protiv kmeta pravoslavca 1687. / Komentar o historiji kao vještini falsifikovanja
Sedmo poglavlje OSMANLIJSKO DUHOVNO NASLIJEĐE KAO ZAJEDNIČKA OSNOVA MUSLIMANSKIH IDENTITETA NA BALKANU: Administrativni zakoni / Treći faktor – islam / Zaključna razmatranja / Civilizacije bez sukoba / Razlozi za brigu
[2] Prema izvještaju Istraživačkog centra Pew na temu budućnost muslimana u svijetu (2012.), samo u zemljama u jugoistočne Evrope živi 7.483.000 muslimana. To je skoro 35 posto ukupne populacije tog dijela svijeta. Najveći broj muslimana u jugoistočnoj Evropi nalazi se u Albaniji 2.601.000 (82,1%), slijedi Kosovo 2.104.000 (91,7%), zatim Bosna i Hercegovina sa procjenom od najmanje 1.564.000 (41,6%). U Makedoniji živi 713.000, ili 34,9%, u Srbiji 280.000, ili 3,7%, u Crnoj Gori 116.000, ili 18,5 posto, u Hrvatskoj oko 56.000 ili 1,3 posto, i u Sloveniji 49.000 ili 2,4 posto muslimana.
Od drugih evropskih zemalja najveći broj muslimana živi u Rusiji čak 16.379.000 muslimana (11,7%). U Francuskoj ih živi 4.704.000, odnosno 7,5%, Njemačkoj 4.119.000, odnosno 5,0%, Velikoj Britaniji 2.869.000, Italiji 1.583.000, Španiji 1.021.000, Bugarskoj 1.002.000 (13,4%), te Holandiji 914.000 muslimana (5,5%).
Dakle u Evropi živi blizu 45 miliona muslimana, što je šest posto ukupne populacije.
[3] Komesar za ljudska prava pri Vijeću Evrope Nils Muižnieks je krajem jula 2012. godine upozorio evropsku javnost da u Evropi raste anti-muslimansko raspoloženje koje ultra desne stranke koriste za vlastite političke ciljeve. Iako se se muslimani u Evropi trude da postanu punopravni članovi evropskog društva, gotovo po pravilu se susreću sa različitim oblicima predrasuda, diskriminacije i nasilja.
Ferid Muhić
Ferid Muhić, univerzitetski profesor, filozof i književnik, prvi predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), rođen je 1943. godine u selu Mahoje kod Zavidovića, Bosna i Hercegovina. U svojoj bogatoj akademskoj karijeri predavao je na Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, te na drugim univerzitetima širom svijeta, kao što su: International Institute of Islamic Thought and Civilization u Kuala Lumpuru, Florida State University, Syracuse University, te na univerzitetima u Jugoistočnoj Evropi. Uže oblasti njegova interesovanja su savremena filozofija, kulturna antropologija, estetika, politička filozofija i filozofija religije. Objavio je više djela iz navedenih oblasti, kao i više književnih djela, među kojima su: Kritički metodi, Filozofija ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Štit od zlata, Noumenologija tijela, The Study in Fragmentation and Despair, Logos i hijerarhija, Mišljenje u akciji, Smisao i vrlina, Filozofi utješitelji, Filozofija religije u njemačkom klasičnom idealizmu, Ex cathedra, Falco Peregrinus, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova.