S. M. Zakir – književnik iz Malezije

Prevodi

S. M. Zakir je književno ime Sajeda Mohd Zakira Sajeda Othmana. Rođen je 4. februara 1969. godine u Kota Bharu, kelantanskoj istočnoj obali Malezije. Odrastao je na ostrvu Penang na severnoj obali i glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Sada živi i radi u Kuala Lumpuru.

Višestruko nagrađivan književnik i prevodilac. Nagrađivan u Maleziji, Indoneziji, Aziji. Radio je kao generalni sekretar Malezijskog nacionalnog udruženja književnika (PENA) od 2004. do 2016. godine. Prevodi na engleski jezik malezijsku književnost, ali i sa engleskog jezika svetsku književnost – poeziju i kratke priče.

Radio je u medijima, pre nego što je postao pisac sa punim radnim vremenom 2000. godine. Dobitnik je mnogih pohvala i nagrada. Objavio je tri romana, devet zbirki kratkih priča, pet zbirki poezije, biografiju, pozorišnu i filmsku kritiku, socio-kulturalne eseje i politički komentar. Piše kolumne za nekoliko magazina.

 

 

KOMADIĆ LjUBAVI U ZEMLjI VETRA

 

Komadić moje ljubavi je zaglavljen u vetar

iz dugog putovanja kroz neizdrživu vrelinu

sa pesmom sa pirinčanih polja i prašnjavih puteva

zemlja i nebo usađeni u moje telo

istorija je ostavila mnogo agonije

u ovoj zemlji punoj osvete i zbunjenosti

smiren komadićem ljubavi koji je odjednom

oslobođen od suvih i prašnih vetrova

siromaštvo je svet vetrova

dolazi sa prašinom

sa neba koje iznenada postaje sivo

i padavina presuđuje čovečanstvu

komadić ljubavi je takođe svet vetrova

dolazeći donosi zastave od baršuna

sa neba koje je postalo belo

i čvrste duše od svih čežnji

za svet, dušu, vatru i krv

kao što sunce tone kroz vilice noći

komadić moje ljubavi postaje mesec, zvezde i univerzum

svet vetrova

zarobljava komadić ljubavi

da postane svetlost

na rekama, prašnjavim putevima, baršunastim dolinama

u mojoj krvi, kostima, mesu i koži

 

24. decembar 2007.

Sajgon-Pnom Pen

 

 

 

ČEŽNjA

 

ljubavi moja, imam silnu čežnju

koji je obavijena melodijom tvoje flaute

padajući na svakom koraku ja je

vučem; dok tragam za pesmom Rumija

i za melodijom Ikbala

nekako nestalom

koja se sivim dimom puši

ko si ti moja ljubavi

svaki sekunde raste žudnja

kako se požar u mojim grudima širi

i gori u svim delovima

koje su obavijeni zvukovima tvoje flaute

koji su gresi koji su mi prouzrokovali

da postanem usamljen i siv dok

gubim tvoj pogled svake sekunde

moja čežnja pokušava da te pronađe i dodirne

kao čelik koji gori u vatri

ili ti samo želiš mene

da postanem kap vode koja nestaje u okeanu

kao što nebo spušta svoje svetlo

brišući zemlju sa Madžnunovim ludilom

tvoja ljubav gori unutra

i moja ljubav gori spolja

kako da se ujedinimo u svetu

koji je odvojen kamenom i peskom

ljubavi moja, poklanjaj mi pesmu tvoje flaute

više; za mene da postanem svetlost

kada se kupa pun mesec

snove o biću koje želi

da bude deo tebe

 

 

20. april 2008.

Bukit Jalil, Kuala Lumpur

 

 

 

Prevela sa engleskog Dajana Lazarević