Redakcija 
Prof. dr Ahmed A. Bihorac
Prof. Hasena Kozica
Riječ razrednog o Sabranim pjesmama Aladina Dina Lukača
Aladin Dino Lukač je rođen 1976. god. u Novom Pazaru a izgubio život 2003. god. u saobraćajnoj nesreći u Gorjevcu kod Bihaća. Zbirku poezije Suze čuvaju hromi ljudi je objavio za života, nagovijestivši svoj pjesnički talenat. A posthumno su mu objavljene sljedeće zbirke pjesama: Gitare morte, U dnu kamena, U suzi ugravirana tuga i Bramaputra. Aladinovu pjesničku zaostavštinu je objavio profesor Šerif Lukač, njegov otac. Objavljivanje njegove poezije su pomogli brojni ljubitelji lijepe riječi.
Kulturni centar Novi Pazar je ustanovio književnu nagradu Aladin Lukač 2005. god. i ona se dodjeljuje mladim autorima starosti do 27 godina za objavljenu zbirku poezije u minuloj godini, na jezicima naroda sa prostora ex Jugoslavije.
Pjesnički opus Aladina Dina Lukača čitaoce upoznaje sa jednom mladom pjesničkom dušom koja je puno obećavala. Njegove pjesme nam svjedoče da je bio, nesumnjivo, veoma nadaren pjesnik, čije je vrijeme dolazilo, čiji su nadahnuti stihovi, u savremenoj ortografskoj opremi, našli svoj put do svakog ljubitelja dobre poezije.
Moj prvi susret sa njim bio je vrlo davno, kada je bio učenik petog razreda osnovne škole. Sada, nakon nekoliko decenija, držim jednu njegovu knjigu u ruci i razmišljam šta da radim. Osjećanja su mi pomiješana. Pitam se kako ću se upustiti u recepciju i interpretaciju ovih pjesama. Međutim, Dino se potrudio da, nekako nenamjetljivo, tiho, onako kako je uvijek nastupao, i mene, svoga nastavnika maternjeg jezika i književnosti, uvede blago u svoju poeziju. Sa svakim novim stihom, počeo sam da upoznajem Dina pjesnika, na način kako bi on želio da ga upozna svaki čitalac.
Dok sam čitao Sabrane pjesme Aladina Dina Lukača, pred očima mi se pojavio dvanaestogodišnji crni dječak, krupnih, pametnih očiju, kome sam bio razredni starješina, koga je on sa drugaricam i drugovima došao da isprati u vojsku. Gledao sam kako izrasta u srednjoškolca, zaljubljenog u jednu plavokosu gimnazijalku, koja mu je, izgleda neka rođaka… Tih dana je svakodnevno dolazio kod mene u Dom kulture i sjedio u mojoj direktorskoj fotelji govoreći mi dugo o stihovima koje je pisao, sa puno pjesničkog žara, kao što to mogu samo pravi ljubitelji i stvaraoci poezije.
Ti prvi njegovi stihovi su nagovještavali veoma bogat stvaralački potencijal, koji je samo čekao pogodan trenutak da nađe svoje mjesto na našem pjesničkom nebu.
U ovoj zbirci se čitaocima nudi čitava paleta pjesama, koje su po ukusu i emocionalnoj prijemčivosti mladih, raznovrsne, sadržajne, dopadljive i nose lične poruke. Odišu posebnim kvalitetom i odlikuju se nesvakidašnjom svježinom sadržajnog pristupa mladim ljudima. Njegove pjesme su ispunjene nadom, željom za životom i žudnjom za otkrivanjem svijeta. I svaka nada i ljubavna nota je pažljivo umotana u emocije, od kojih je satkana priroda ovog mladog poete. Interesantne su njegove opservacije ljubavi. Ona postoji kao nešto zbog čega mnogi stvaraoci nestrpljivo čekaju narednu zoru i ono što čini njegove pjesme posebno toplim. Čak i kada piše o sumornosti jednog grada, o težini duše koja se miri sa smrtnošću ili neuzvraćenoj ljubavi… on se čvrsto drži te niti koju je sebi dozvolio, jer je iskreno očaran onim što je našao u svijetu koji sve bezobzirno gazi i zaboravlja.
Ne mogu da ne citiram Bogdana Popovića: „Pravi prijatelji pesništva, oni koji ga najviše vole i najbolje umeju da ocene, znaju kako je umorno, i skoro neprijatno, prvi put čitati nečiju zbirku pesama, onda kada je čovek još ne poznaje, kad još nije načinio svoj izbor, onaj koji mu pri drugom ili trećem čitanju dopušta da, preskačući slabije pesme, ide samo od najboljih najboljima.“
U ovim riječima Bogdana Popovića je mnogo istine. Kao tvorac i začetnik modernog estetizma u srpskoj literaturi, ovaj vrsni književni kritičar se u odabiranju dobrih pjesama držao tri mjerila: da pjesma mora imati emociju, da mora biti jasna i da mora cijela biti lijepa. A poezija Aladina Lukača je zaista lijepa, emotivna i jasna.
Autor često iznosi opservacije ljudske prirode i prirode mjesta kojima se svakodnevno šetao. On je svevidjeći posmatrač, onaj koji vidi i osjeća kako svijet, tako i sopstvene, slabo dostižne dubine. Kroz njegovu poeziju se prolama strahovita empatija. Ne može zanemariti činjenicu da ga pogađa sve što u toku dana doživi. Ponekad, čak i nesvjesno, u svome ih djelu jasno klasifikuje i slaže. U ovoj, svojevrsnoj, emotivnoj i ispovjednoj sehari, uspio sam, čini mi se, da svaki taj fragment pronađem, učitam, prepoznam ga, kao da ga doživljavam na svojim plećima. Mladi autor nas diskretno uvjerava, u iskustvo koje ima iza sebe. Nije mu problem, kako mi se čini, da se njime služi, kako bi nam pružio nešto što je otkrio, prostro pred čitaoce. Ove Sabrane pjesme predstavljaju neprocjenjivo emotivno blago, svjedočanstvo jednog mladog čovjeka čiji se životni i stvaralački put naglo prekida.
Aladin Dino Lukač je pjesnik nemirnog duha, snažnog emotivnog potencijala koji u poeziji teži biću koje je podređeno ljubavi, ali i potrebi da se svijet sagleda u cjelosti, da se obuhvati prolazno i vječno, da utvrdi svoje mjesto u tom nedodiru krajnosti. Široki spektar najavljen je naslovima zbirki i odražava autorski napor da se nagovjesti ono slućeno iza pojavnog, otkriva svoje sudare sa životom, susrete sa ljudima iznevjerenih očekivanja, sa sobom koji se tek u saodnosu sa drugima konstituiše u zavisnosti od tih interaktivnih susreta ili razilaženja.
Kada sam krenuo da iščitavam zbirku Sabrane pjesme shvatio sam da pred sobom imam neobičnu poeziju, počevši od teme, preko stila i forme. Pjesnik u njoj koristi slobodan stil, većinom su to kraće forme poetskih izraza. Stihovi se prožimaju dočaravajući nam zvuk, sliku i svjetlost, zauzimajući veliki dio svakog pojedinačnog izraza. Motivi koji se prožimaju kroz poetske forme su različiti. Zato je ova poezija namijenjena čitaocima koji su ušli duboko u razumijevanje ljudske prirode, osvjestivši mnoga egzistencijalna pitanja. Kroz svojevrsnu igru stihovima, metaforički opisuje razinu razumijevanja života, njegovog prihvatanja ili neprihvatanja, kroz sasvim obične svakodnevne, urbane, ali i motive prirode, slikajući odnose koji nastaju između ljudi u vrjemenu u kome su ostali, uspostavljajući ravnotežu između tišine i zvuka, svjetla i tame, mira i nemira, nalazeći nirvanu u svojoj poetskoj distanci kretanja kroz vrijeme i prostor. Autor se igra riječima, prepliće pjesničke dimenzije, nudeći nam lirske zapise, male poetske forme, ambijentalnog poetskog izraza. Dinove pjesme isijavaju osjećanjima, toplim emocijama, koje se raspršuju u mlazevima, zapretene u neko novo – sjutra.
Nudi nam otimanje i davanje ljubavi koja se spoznaje u samoći, uz olovku i bjelinu papira, lepršavo, razigrano, novo… neobično… neuobičajeno. Poezija je dio njegove duše, misli, osjećanja, inspiracije, pogleda na svijet i čovjeka, ljubav, život, pa i smrt, nastavak života. Dino je znao da nijedna umjetnost ne može dirnuti čovjeka u dušu i srce kao pjesma, stih. Zato se poezija rado stvara i rado čita, da izaziva intenzivne doživljaje i osjećanja čitalaca. On je u stvaranju originalan, kreativan i moderan pjesnik. Ima svoj specifičan stil pisanja, snažan i izgrađen stil, duboku misaonost i osjećajnost. Pjesme Aladina Lukača su misaono snažne i emotivno duboke, životne i pune doživljaja, stvarnosti i snova da je teško dati dovoljno dobar komentar. Njegove pjesme su u stvari preslik njegove bogate i emotivne duše, iz koje se iznjedrila svaka pjesma. Pjesme se ne mogu dovoljno predstaviti, analizirati ili komentarisati. One su više od toga. Poezija se doživljava dušom kao najljepša poruka svijetu.
Njegove pjesme bi, prvenstveno, trebalo shvatiti veoma ozbiljno, zbog rafinisanog, točnije, vrlo sređenog stila, sa pažljivo biranim riječima kojima se obraća svojoj čitalačkoj publici. Njegove pjesme su podjeljene u više-manje temetizovane cjeline, ali, stičemo utisak, pjesme same pokušavaju da probiju okvire, cikluse i pjesničke cjeline, u kojima se brojni motivi prepliću, ukrštaju i dopunjavaju. To kod čitalaca stvara još intenzivniji emotivni utisak, čitalačku impresiju, pa čitalac neoptjerećen da li su pjesme povezane ili ne, uživa u svakoj ponaosob.
Svaki ciklus njegovih pjesama odiše laganim, visoko stilizovanim lijepim pjesničkim slikama koje praktički privole čitaoce da u jednom dahu iščitaju pjesme, suočavajući ih sa sopstvjenim stavovima. U njegovoj poeziji pored ostalih motiva osjeća se, djelimično, blago naglašena slutnja o napuštanju ovoga svijeta, što je neuobičajeno za mladog čovjeka punog života. Ono što ga izdvaja od mnogih mladih ljudi je zrelo posmatranje svijeta, upućivanje poruka svake pjesme pojedinačno, gdje vrlo živo prikazuje prijatne i one manje prijatne životne situacije, ukalupljujući ih u pjesničke slike vode, obale, neba i prirode uopšte nudjeći nam utisak da on opravdava poetski, ljudske osobine, porive i istine da smo svi skloni tome. Priznali mi to ili ne. Autor nam ne nudi odgovore, ali i ne postavlja pitanja, dajući prednost aktivnom razmišljanju svojih čitalaca o temama koje im nudi kroz pjesničke slike.
Knjiga je napisana tečnim pjesničkim jezikom. Njen književni izraz se odlikuje slikovitošću, dubokim mislima i emocionalnošću u izražavanju, prijatnim ritmom u konstrukciji stiha koji odgovara sadržini pjesme i raspoloženju u pjesmama, punoćom i širinom značenja svakog stiha, strofe i pjesme. Svojim snažnim, adekvatno odabranim riječima, autor dočarava spoljašnji izgled, oblike i pokrete, tako živopisno, da ih čitalac sugestivno osjeća, doživljava i vidi pred sobom jasno. Knjiga je kao živo biće. U njoj nalazimo ono naljepše što je Bog dao čovjeku, živote, sudbine, događaje, ljubav, susrete, sav život koji pjesnik doživljava i pretače u stihove iz svog srca i duše i šalje u svijet čitalaca.
Knjiga, naročito poezija se, najsnažnije doživi čitanjem. Lični doživljaj ne može ništa nadoknaditi, nikakav osvrt, analiza, recenzija, predstavljanje. Dragi čitaoci, najljepše i najtoplije vam preporučujem zbirku Sabrane pjesme za čitanje i uživanje, u biserima poezije pjesnika Aladina Dina Lukača, a nakon iščitavanja ove zbirke, čitalac će sam donijeti svoj zaključak.
