Redakcija Aida Šarac
Rođen je 1480. godine u Serezu (današnja Grčka), u vrijeme kada je njegov otac Ferhad–beg, porijeklom iz Hercegovine, bio namjesnik u toj pokrajini. Majka mu je bila sultanija Seldžuka, kći Bajezida II.
„Nije strano nijednom pametnom i razboritom čovjeku da je ovaj nijetski svijet šator nedaće i mjesto nesreće, to nije mjesto stalnog boravka, nego prolaz kroz koji se ide u pakao ili raj (dal ar–selam). Pametan je onaj ko nije zanesen ovim svijetom, koji se ne oslanja na njega i ne gleda ga očima punim ljubavi i strasti. Sretan je onaj koji ne slijedi pozive sebi i koji se upravlja prema jučerašnjem danu prije nego što dođe smrtni čas kad ne bude mogao više ništa učiniti niti napraviti. Sigurno je da dobra djela poništavaju loša, a najčasnije od dobrih djela je sadaka, a najbolja sadaka je koja se uvijek daje. Od dobrih djela je najljepše ono koje je najtrajnije i koje se uvećava, a zar to nije vakuf čije koristi nikada ne prestaju i čiji će rezultati trajati sve do Dana sakupljanja i uzajamnog dozivanja ljudi na Sudnjem danu.“ (prevod Vakufname)
Bio je najznamenitiji bosanski namjesnik, najveći vakif-dobrotvor Sarajeva i poznati osmanski vojskovođa. Upravljao je Bosnom s prekidima od 1521. do 1541. godine kada je zabilježen najznačajniji urbani razvoj Sarajeva od Isa–bega Ishakovića.
Gazi Husrev-beg je izgradio brojne građevine i vakufe vjersko–prosvjetnog i društveno–humanog karaktera, džamiju, biblioteku, medresu, sahat–kulu, bolnicu, tašlihan, bezistan, imaret, hanikah, dućane i mnoge druge.
Doveo je „vodu s vrela Crnila do svoje džamije i ostalih zadužbina“ (Kreševljaković, 1939.), udaljenog sedam kilometara od Sarajeva, koji se dalje razvodio u preko 20 javnih česmi, uspostavljajući jedan od najdužih vodovova u XVI stoljeću.
U političkoj i kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine Gazi husrev–begovo namjesništvo obilježilo je najslavnije doba historije Sarajeva za vrijeme osmanske uprave. „Pun plemenite ljubavi za opšte dobro i napredak povjerenog mu naroda iz kojeg je i sam nikao, on žrtvuje nesebično svoje ogromno blago i zida monumentalne zgrade u bogoštovane, prosvjetne i zdravstvene svrhe, a uz ovo nije zaboravio ni one, koji služe obrtu i trgovini, a to sve skupa podiže Sarajevo od kasabe na šeher.“ (Mutevelić, 1933.)
Umro je u Sarajevu 1541. godine. Ukopan je u turbetu svoje, Gazi Husrev–begove džamije u Sarajevu. Iznad ulaza u turbe isklesan je tarih koji glasi: „Reče jedan dovadžija, koji s dovom tarih sklada: nek svaki dan milost Božja i blagoslov na njeg pada.“ (preveo Safvet beg Bašagić 1932.)
Izvori literature: Puljek – Bubrić, Narcisa, „Gazi Husrev – begov hamam“, Bošnjački institut, Fondacija Adila Zulfikarpašića, Sarajevo, 2013.
Aida Šarac, rođena 14. 02. 1991. godine u Sarajevu. Bachelor Historije umjetnosti i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno četvrta godina Nacionalne historije umjetnosti i Bibliotekarstva. Volonter Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i aktivna članica Udruženja “Metamorfoza”. Aktivno se bavi slikarstvom. Urednica je portala Glasnaroda.ba.
