Dragan Stodić: Razgovor sa Vedranom Ruden

Intervju

Književnica Vedrana Ruden o sebi i svojim životnim stavovima zbog kojih izaziva veliku pažnju javnosti

 

ČITAM NJEGOŠA SVAKODNEVNO I SVAKI DAN NAUČIM NEŠTO NOVO

 

Mnogi se slažu da književnica Vedrana Ruden, koja živi u Rijeci, na jedinstveno duhovit i ironičan način, otvoreno piše i govori o temama koje drugi radije izbegavaju, a to su pitanja svih vrsta slobode, pa i seksualne, tiranije, nepravde, nezavršenih ratova,…

U pitanju je stvaralac koji prevashodno poštuje nemoćne, bolesne, siromašne, dobronamerne, one koji iskreno veruju u bilo šta ili bilo koga, skida kapu pred poštenim ljudima koji uspevaju nekako da izađu na kraj sa životom. Divi se, kaže, Grcima, nekim Srbima, Iračanima, svima koji dižu glas protiv nepravde ne vodeći pri tom računa o vlastitom životu. Njen poslednji roman “Dabogda te majka rodila”, napisan je u lepršavom i poetskom stilu koji je proslavio francusku literaturu. Njena su dela prevedena na jedanaest jezika, a predstave s temeljom na njenim knjigama izvode se u Ljubljani, Varšavi i Budimpešti.

 

Pišete bez dlake na jeziku. Da li se pisac s tim rodi ili je potrebno životno iskustvo?

Kad pišem ne trudim se provjeriti koliko dlaka imam na jeziku pa ih onda pincetom izvlačiti. Jako me zanima tko to ima dlakav jezik i što to znači? Običan sam čovjek koji govori i piše ono što misli. Nisam sigurna da to dolazi s godinama. Ja sam ovako govorila i pisala i kad sam imala četrdeset manje. Jedino me manje ljudi čitalo. Danas je tu internet, u sekundi mogu reći onome na Aljasci što mislim o Obami. Sve najgore. Osjećam potrebu da kažem, luda sam za internetom, kratka forma je moja forma.

Smatrate li da ste uvek u pravu kada zagovarate otvoren dijalog o pitanjima muško-ženskih odnosa?

– Ja sam visokvalificirana stručnjakinja za muško-ženske odnose jer mi je odavno sve jasno.  On je od nje viši za glavu, teži tridesetak kila i time je svaki muško-ženski odnos čvrsto zadan. Zalažem se, poštujući odnos snaga, da se bića koja su niža i lakša snađu u ratu i ne biraju sredstvo. Dok je budan šuti, kad zaspi zabij mu nož u vrat. U slučajevima kad budan koristi protiv tebe svojih tridesetak kilograma viška.

Od čega i koga  zavisi konačan uspeh žena?

– Žene ni u kojim vremenima nisu bile „na ceni“. Žene su ili, „ribe“, kad su mlade, ili rage, koje moraju ugađati mužjacima kad rode ili navrše tridesetu. Ima žena koje to shvate na vrijeme pa iskoriste razdoblje života dok su „ribe“. Podržavam ih u tome. Preko tijela svojih ili tuđih muškaraca postanu ugledne doktorke, književnice, glumice, političarke, pijanistkinje… Ne postoji na ovom svijetu žena koja je bilo šta u životu učinila bez pomoći oca, brata, ljubavnika, muža…

Kakvi će biti erotski odnosi mukaraca i žena kroz pedeset ili stotinu godina?

– Neće ih biti. Djeca će rasti u staklenim teglama, muškarci će život provoditi radeći poput robova, žene takođe. Doduše, takva nam je sudbina već na vratima. Kad vas i nas zgrabi MMF pod svoje, za mjesec ili dva, kome će biti do seksa?

Kada ste najviše pogrešili u svom životu?

Nikad mi nitko nije postavio takvo pitanje. Ja da sam pogriješila? Nikad. Svetica sam bez greške i mane.

Kako vaš muž gleda na vašu književnu i vanknjižvenu aktivnost? Kritikuje li vas zbog nekih kolumni, knjiga? Da li ih nekada prvi pročita?

– Moj muž je na ovome svijetu da mi ugađa ne da me kritikuje. Da kritikuje ne bi bio moj muž. Upravo sam napisala novu knjigu. On pojma nema o čemu sam pisala, nikad ne čita moje knjige dok ne dođu u knjižaru. Nema pravo utjecati na moj izbor tema ili stav ali ga uvijek koristim da mi da podatke za obradu teme o kojoj manje znam od njega.

Šta vas najviše nervira, opsednutost politikom, novcem, erozijom moralnih vrednosti ili putovanjem na mesec i u vasionu?

– Nervira me kad me boli glava. Ostalo me ne zanima. Ni vasiona, ni let na mjesec ni zagađenost atmosfere. Novac, novac je moja najveća radost. Svim se silama trudim da do njega dođem jer me bez njega boli glava. A kad me zaboli glava postajem nervozna. Ne volim kad sam nervozna.

Šta su danas kvaziintelektualci i po čemu su opasni po sistem i društvo?

Nemam pojma ni što su „intelektualci“, a ovi drugi… Zašto bi bili opasni? Rastu li kod vas? Što rade?

Niste bili u Crnoj Gori?

– Kao književnica bih došla. Kao turista jesam za vrijeme Jugoslavije. Crna Gora je u ono vrijeme bila prekrasna. Danas ne znam kako izgleda. Jeste li je zaista prodali Rusima kao što su naši razbojnici prodali moju Opatiju? Pozovite me, platite me, stižem. Sad kad je Severina trudna mogla bih ja plesati na stolu jednog od vaših tajkuna koji obožava čitanje knjiga. Takvih je, vjerujem, kod vas mnogo i premnogo.

Čitate Njegoša?

– Za Crnogorce i Crnogorke posebno bilo bi mi jako teško pisati i po narudžbini. Svima vama poručujem, zahvalite dragome Bogu da imate Njegoša. Čitajte Njegoša. Čitam ga svakodnevno i svaki dan naučim nešto novo. Čime ste vi zaslužili tog lijepog, pametnog, visokog muškarca? Da je naš, tri bi Njegoša na tri konja jahala u Zagrebu na Trgu bana Jelačića koji bi se, naravno, zvao Njegošev trg.

DRAGAN STODIĆ