Skip to content
June 22, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Sjećanja
  • Nikola Šimić Tonin: Nikola Šop čita novine
  • Sjećanja

Nikola Šimić Tonin: Nikola Šop čita novine

Redakcija December 2, 2013

U povodu sto-desete obljetnice rođenja pjesnika Nikole Šopa

 

 

U lijepome drevnom starohrvatskom kraljevskom bosanskome, iako je mnogima u ovo sada vrijeme, ovo „bosansko“, tek kućna adresa s upitnim kućnim brojem, neupitnome staro-gradu na pletenicama slapova Plive, gradu Jajcu, na kojega polažu pravo sva tri naroda, zagranično i granično, kao i na toliko toga u ovoj zemlji ratova i krvi ljubavi i mržnji, u kojoj se onom silinom voljelo, jednako tom silinom mrzilo, rodio Šop Nikola, 1904. godine.

U tom gradu upijao je prve riječi, zvukove, boje, lica sudbine, susjede dolaznike, susjede odlaznike, preko životnih livada s one strane ruba dana, s one strane ruba noći, zvan ustima radoznalosti, bosonog za tom slućenom ljepotom svijeta bez granica i ograničenja ne pitajući za cijenu ljepote i sreće.

Nad njim se sve iz dana u dan smanjivalo i stiskalo, smanjivajući i stiskajući ga sama. Brežuljci. Planine. Nebesa. Postajale su manje Zvijezde djetinjstva. Ne svijetle onim sjajem, sjajem od prije, u ovoj zemlji u kojoj je sve sumnjivo. Realnost. Završava osnovnu školu a nižu gimnaziju u Banjaluci. 1921. godine je  u Beograd gdje završava Prvu mušku gimnaziju. Neko vrijeme – zainteresiran latinskom klasikom studira rimsko pravo a onda, komparativnu književnost iz koje diplomira 1930.

…Pred novim stvarnostima, nepojamne i beskrajne jeze i nemajući nikoga, tko bi mu pomogao da podnese grozotu otkrića, vidjelac ostade nepomično na prozoru… (N.Š.)

Iz straha da ne bude sjaj preostao od ugašenosti, prije osvemirenosti bahori, uobličujući se u svelik spoznaje o prostorima poetskim smirivanjima u svetežinstvu, sricao o sebi nepoznatom, otkrićima pred pjesnički uzlijet osluhnuo učenje od voda, od polja, od planina, od zanebesanih  nebesa zvijezda, od ove zemlje Bosne…  prkosne od sna… a, prepune, prepune… sudara životne i pjesničke ravnoteže. Zapitan nad prošastim u otkrivanju sebe, e, a, tko se još sjećao bivše teže, t kome se još nad ovim životnim danom zaplitalo o bivšu noć, dok lepeće životom, iznad bezdana zakašnjelosti, stojnim rubovima, zavijoreni je lepet.

Dvadesetih godina pjesnik Šop surađuje u zagrebačkome časopisu Vijenac, u kojem mu 1921., recimo tako, izlazi prva umjetnički po kritičarima, suvremenicima izlazi: vrijedna i ingeniozna pjesma Panegirik pijetlima.

Riječ o riječi, tragom knjige eseja Petra Šegedina (Naprijed Zagreb 1969., str. 8.) toliko toga prenosivo je i na samo umjetničko stvaranje, k tome i na stvaranje Nikole Šopa:

Osnovni vidovi, koje sam opažao u literarno-umjetničkom djelu i pomoću kojih sam sebi samom objašnjavao njegovu vrijednost, ovi su: vid temata i sadržaja, vid radnje, vid karaktera, vid atmosfere, vid fakture i vid jezika. Prvi udari riječi u poeziji Nikole Šopa udari su groma koji istovremeno i paraju i osvjetljavaju pjesničko nebo, koje je daljnjim pjevanjem mnogostranije i šire. Život Nikole Šopa na tragu je Baudelaireove misli: Mogli biste živjeti tri dana bez kruha, bez poezije ni trenutka. Oni među vama, koji misle suprotno, varaju se: ne poznaju sebe. Subjektivno iskustvo objektom je objektivnoga iskustva.

Kako odoljeti promišljanjima o nečemu što je blisko, u svom trudu traženja riječi za izraz o pjesniku kao što je Šop. U riječi o riječi Šegedinovom riječi: Riječ je o riječi; riječ je o riječi koja se javila u našem prostoru pred više stoljeća i od tada prisutna je među nama sad kao pean, sad kao plamen, sad kao sam skinuti skalpel s našeg bića, sad kao opomena, da bi u samom svom tijelu postajala sve više širokom, bujnom rijekom u kojoj se ogledavamo mi i kao pojedinci i kao narodi, rekao bih, svojom sudbinom.

Debelo prije drugoga Svjetskoga rata književnik Nikola Šop među prvim liričarima naše literature dobrano je i neupitno utvrdio svoj glas.

U  Traženje ljepote Branislav Zeljković, književni kritičar do čijeg se mišljenja držalo, unutar književnih krugova i među književnim neupitnim veličinama na ovim našim prostorima a i šire, za Nikolu Šopa ističe:

… Jer dok Šop smatra da svemir ima svoje rješenje još prije svog postojanja, ovi (drugi) misle da ga se može pronaći samo u njegovom toku!

U tome je pjesnikova razlika i prema egzistencijalističkoj teoriji ukusa. Jer M. Blanchot postavlja vrijednost djela ne prema stupnju razriješenosti nekog spleta pojava u formi, nego u stupnju zahvata ili samozanošenja u vječni labirint bitka, pa makar ovi bili razmjerno i besformni, „budući da je to ništa na koje djelo vreba, zalog onoga svega što ono hoće da bude“! Drugačija je Šopova koncepcija „životne estetike“: on vjeruje u apsolutno jamstvo za morfologiju toka, i između konačnog ispunjenja i najmanjeg oblika izlazećeg iz ništa, on vidi chestertonovsku sreću „biti-bačen-tu“ u razvojno i istačkano usvudapristuljenje punoće! Njegovo shvaćanje forme slaže se s P. Emmanuelovim: „Dah Bića… to su žive stvarnosti, a ne tek puki mehanizmi; Biće ih i stvara zato da lovi svoje forme u njima… (eseji, SKD „Prosvjeta“, Zagreb 2002., na str. 17.-18).

Ur-welt pjesnik, Nikola Šop, ugniježđen u vječnu problematiku svijeta, prostora, vremena, izvan-svjetovnoga, izvanvremenskoga bespuća vječne a-komunikacije i kazne, dualističkog životnog osjećaja, sa znakom bola i ukletosti s jedne, prosvijetljenosti i unutarnje punine sreće s druge strane, na tragu Sartreova kompleksa kozmogonije, nedosljedan ni u njoj do kraja, izmičući svakom uvrštavanju u zadati književno-znanstveni kalup, ne pročitan do kraja, ne usporediv ni sa kim, koračajući svojom do tada ni od koga obilježenom pjesničkom stazom, čovjek bez pravog mjesta u genezi, bez mogućnosti za punu suradnju s razvitkom. Njegove su pjesme prilozi za razvitak novoga pogleda na pjesništvo, novi pjesnički pravci. Vidno je to prije sveg u pjesmama o Isusu, pjesnički pokušaj uspostave harmonije svijeta: San magaradi, Božanski cirkus, Pred gradskim pijetlom, Poziv dragom Isusu, Kuda bih vodio Isusa, Isus čita novine…

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,

donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,

ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge

tvoj sveti lik nad novine nagnut.

 

Žrtva bombardiranja u Beogradu 1941., prelazi u Zemun, pa u Zagreb, gdje ostaje do kraja života. Skoro pa trideset godina vezan za bolesničku postelju, zbog teške bolesti, Nikola Šop. Dodati tome, kako je vrlo rano ostao siroče izgubivši oba roditelja, oca u osmoj, a majku u četrnaestoj godini. Modrice koje se duboko urezane u dušu pjesnika svijetle trag, sponu i svjetlost radosti stvaranje u koju se mislima skriva kao brod u sigurno pristanište, skrovito i zaštićeno.  Izravan i neprekriven biljeg u stvaranju dirljivih i izrazito nadahnutih pjesama imala je njegova baka: O kako me topla pređa / Ovija u svoju moć. / Težina je vrh mojih vjeđa. / Bako moja, laku noć (N. Šop, Nocturno, Beograd, 1928., II., str. 6.).

U hrvatskoj poeziji između dva rata stoji Nikola Šop kao pjesnik samoće, suputnik i supatnik svih neotpornih posustalih, svih poeta rafinirane slikovitosti i zagovornik trajne prisutnosti djetinjstva. Malo tko kao Saša Vereš,  u svom osvrtu: Nikola Šop, s pravom primjećuje. Onaj isti za kog je i jedan Krleža znao upitati, što je za neko novo njegovo djelo rekao Saša Vareš.

U Beogradu upoznaje i druži se s istaknutim srpskim književnicima: Momčilom Nastasijevićem, metafizičkim pjesnikom, njegovim profesorom francuskog iz gimnazije. Isidora Sekulić. Jovan Dučić. Milanom Rakić. Trag tog utjecaja ne može potpuno zanemariti. Skoro pa nezamijećen unutar književnih krugova do treće zbirke pjesama Isus i moja sjena, objavljenoj u Zagrebu 1943., za koju dobiva književnu nagradu Cvjeta Zuzorić. Knjiga pjesama protkana motivima nostalgije za idiličnim bosanskim krajolicima, domovima predaka, s ponekom tankoćutnom ljubavnom pjesmom o običnim malim svakodnevnim stvarima, religioznim malim pjesmama u obliku molitve, bolno ogorčen. Bolnih tmurnih tonova u svijetu pogažene čistoće življenja postaje još tmurniji i aktualniji.

Uspoređivan je s francuskim pjesnikom Francisom Jammesom koji je bio njegov prijatelj, brzo se shvatilo da je svako pjesničko podudaranje sasvim slučajno.

Katolički kritičari oštro su reagirali na neke od njegovih pjesama, kao npr. Isus čita novine ne shvativši poruku pjesme, doživjevši pjesmu bogohulnom. Okrećući u svojim istupima pa i s oltara mnoge protiv pjesnika i njegovoga pjesničkoga stvaranja.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata. / I pustio da ostaneš sam u svome bolu. / Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri / mirisni, blagi kruh na stolu.

Koja se tek lavina kritika iz crkvenih krugova sručila na pjesmu s motivom nasmijanoga Isusa, koji nije poznat iz evanđelja:

Na razpuću  Isus sišao sa raspela./I otišao nasmijan. (ZKS:13)

Drugi svjetski rat izazvao je brojne poremećaje u pjesnikovome životu. 1941. godine vjenčao se Nikola Šop s Antonijom Herceg, vjernom životnom suputnicom i supatnicom, koja se potpuno posvetila suprugu, desetljećima duge, teške i neizlječive bolesti. S Antonom Koštrom, sinom iz prethodnog braka, privrženom Nikoli Šopu, neumorno doprinosi širenju pjesništva Nikole Šopa. Dva su to najveća promotora njegovoga stvaralaštva, i mnoge zasluge općenito za život i stvaralaštvo Nikole Šopa, debelo su podcrtane njihovom osobnom žrtvom.

Sudbonosne po pjesnika te 1941. godine, koja ga bilježi za cio život.

6. travnja, vrijeme prvog njemačkog bombardiranja Beograda, Nikola Šop da bi spasio goli život, skače s prvog kata svog stana i teško ozljeđuje kralježnicu. Ozbiljnost bolesti pokazivala se postepeno. U početku je pjesnik još i hodao s pomoću štapa, nakon pogrešne terapije 1945. godine njegovo stanje drastično se pogoršava. Pedeseti godina još se kreče, ali više ne izlazi iz kuće. Sredinom tisuću devetsto i šezdesete nakon daljnjih pogoršanja bolesti, ostaje prikovan za postelju, sasvim nepokretan, jedva uspijeva micati glavom i lijevom rukom. Iz te nesreće javlja se kozmički pjesnik, pjesnik Nikola Šop, najveći hrvatski metafizički pjesnik i jedan od najvećih u  europskoj književnosti uopće. Njegovo ostaje nepokretno tijelo, ali njegov se duh,  tragom nekoga vanzemaljskoga kompenzacijskoga zakona odrazom njegove podsvijesti, kreče izvan-prostorno, u trajnom i bolnom traženju Posljednje Istine. – Fedora Ferluga-Petronio, Kozmički svijet Nikole Šopa, HFD Rijeka 2005., U povodu stote obljetnice pjesnikova rođenja, str. 14.

Godine 1943. pjesnik se uspio preseliti u Zagreb u kuću okruženu vrtom u Mesničkoj br. 23. Iako prikovan posteljom znao se našaliti na svoj račun, kako je ustvari on, ne u postelji već u karanteni nakon dugih i čestih svoji kozmičkih putovanja.

Samoća je ova gorka i snena. / Ostani, bdij sa mojim jadom . / Ostani, s tvojih ću malih ramena / Skinuti krila kradom.

(Ptičici koju u trenutku promatra)

N. Šop, Za kasnim stolom, u: Suvremeni hrvatski pisci, 9, Zagreb, 1943., str. 9.

Stalan motiv, motiv na kojem u svojoj poeziji ustrajava, Nikola Šop, motiv je „ vrata „ simbol nepremostivog praga, između mikrokozmosa i makrokozmosa, simbol granice između ljudskog i Božanskog. Ovozemnog / izvan-zemnog. Graničnog / zagraničnog. Prirodnog / nad-prirodnog. Ljudsko / izvan-ljudskog. Borba svijeta i nad svijeta o pravu prvenstva u jednoj duši, metafizička katarza takvih intenzivnih razmjera, kakve nismo imali od vremena Gundulićevih „Suza sina razmetnoga“.- Branislav Zeljković, Nikola Šop, Astralije, Mladost Zagreb, 1960., str. 124.

Z. Mrkonjić ide i dalje u tim promišljanjima te kozmičke poente Šopova pjesništva, te nepoznanice pjesničkog kozmosa tog otkrivanja novih pjesničkih planeta i svijetleći zvijezda vodilja na tim novim kozmičkim pjesničkim stazama upirući prst pozornosti na sljedeće Šopove stihove:

Katkad osluhnu, sa zemlje ih netko zove, / I riječ im ta i glas taj nepoznat. / Bunovni oni se iz snova izsnove / i uljanom pučinom sanja usnulih / nijemo se do obala zemaljskih dovalove.

N. Šop, Sanjači, u zbirci: Nikola Šop, Pohodi (izbor Z. Mrkonjić), str.9.

1966. godine pjesnik Nikola Šop preseljava u kuću u Voćarskoj ulici br. 90., u Zagrebu, u kojoj živi od te 1966., godine do kraja života.

U svome domu u Voćarskoj četvrtkom, Nikola Šop je okupljao mnoge književnike oko svoje bolesničke postelje. Teško se podnosio prizor prvoga susreta s nepokretnim pjesnikom prikovanim za postelju, mali je broj onih koji su se vračali idućega četvrtka.  Često se okupljenima kroz smijeh žalio da nema vremena. Znalo se da bez potpune požrtvovnosti  supruge Antonije, uz njegovo uzglavlje, ne bi preživio, najprije pišući, a kasnije diktirajući joj svoja djela, toliko niz godina.- prema svjedočenjima Mladena Machieda In cima alla sfera (Na rubu Kugle).

Nedokučivo je ljudskome umu, od kuda je Nikola Šop crpio svu tu stvaralačku snagu, za ta skoro pa sva remek djela. Božja je to nadomira na tragu one narodne, da Bog na jednoj strani uzme, a na drugoj ne žaleći nadoplati, neka vrst nebeske, Stvoriteljeve kompenzacije, za svu patnju i bol, životnu uskratu za mnoge životne radosti.

Prepoznavanje vlastitoga lika, u čvrstom dodiru sa stvarnošću – čiji dualizam razgolićuje i niječe, kao i sam kozmos sažima i širi – postavlja vrijednosnu stvarnost u lucidnosti vječnosti. Koliko je Šopovo pjesništvo svemirska utopija, u prostorima jave, u prostorima sna, kolika je utopija ukoričiti u ikakve korice kritičke definicije.

Vezano za pjesništvo Nikole Šopa, sve su te književno-znanstvene definicije tek polazne točke ozbiljnoga bavljenja sa stvaralaštvom Nikole Šopa, ni u kom slučaju njegove točke A i B, točke definirane granične mjere, one su kod Nikole Šopa bezgranične kao i samo pjesništvo, kao sam kozmos koji se bezgranično i nezaustavljivo širi:

Pred tobom nag, zatreperi moj duh!

 

Nikola Šop, neko vrijeme i nastavnik, uspješno se bavio pjesništvom, lirskom prozom, radio-dramama, prevoditeljskim radom s latinskog jezika, iako mu taj rad ne ulazi u kreativnu sferu, već se više doživljava kao nešto proizašlo iz gole egzistencijalne životne potrebe, jedan od načina na koji je zarađivao za život, za golu koru kruha.

Na spomen imena i prezimena pjesnika Nikole Šopa pred nama se ukaže slika, tako se bar često događa meni, onog ispruženoga prsta učitelja Boga k učeniku čovjeku. Potvrda ovome mom promišljanju književno-kritički je osvrt B.B., Pastorala među svemirskim prometalima – Branko Bošnjak, jednako tomu il usporedno s tim i  Svemirska balistika Nikole Šopa,- Branimira Donata.

Šopova poezija često nas zatiče zapitane, dali doista razumijemo sve ono što nam pjesnik kroz pjesmu govori, postoji li nešto u pjesmi što još nismo dokučili, nešto čega ponovnim čitanjima postajemo svjesni, nešto što nam se ne da na prvu, jeli ta Isusova sjena koja prati pjesnika, sjena pjesnikove religioznosti?

Šop je religiozan u punom smislu riječi. Njegova religioznost i njegovo vjerovanje je krotko, odano, bespomoćno i toplo, kao vjerovanje profeta i starih kršćana, koji su živjeli, proganjani i klati kao zvijeri, u mračnim dupljama katakomba…- Ivo Kozarčanin, O poetu Nikoli Šopu.

Što tek reći za Nikolu Šabića i njegovu tvrdnju, kako se ne složiti s njom, koji argument iznijeti protiv nje, kojim je argumentom osporiti i oborit: Nikola Šabić, Nikola Šop – Čovjek onog svijeta.

Prenosom u „Onaj svijet“, gdje je samo ljubav hrana. Pjesma je reflektor Nikoli Šopu, pasivnom snagom svetačkog uzora, reflektor kojim osvjetljava pojave. Ona je ta „ kozmička vrata“ kroz koja valja proći, i taj će prolaz stubokom izmijeniti, i samo tako čovjek kao novo pročišćeno strukturirano biće može doći u dodir sa svemirskim bičem. Učenik s Učiteljem. Čovjek s Bogom.

Šop nije bogotražitelj, već bogoobožavatelj- Reči će Vlatko Pavletić za Nikolu Šopa: Vlatko Pavletić, Nikola Šop.

Kako se ne složiti s potkrijepljenim tvrdnjama Nikole Milićevića:

Ima nečeg isposničkog u cjelokupnom Šopovu odnosu prema svijetu. Njegova ljubav je lišena svake čulnosti i svih grešnih želja, a uzdignuta je do čistog zanosa i pokorničke kontemplacije:

Od modrine neba staklo za nju livam / I vezem ga sramom zvijezde pomoćnice. / Od bdijenja plamen kujem i okivam.  / Opaljeno mi je njime tamno lice.

„Svjetiljka za nju“

Nikola Milićević, Pjesnik Nikola Šop (zapis uz 60-godišnjicu rođenja)

U tamu bačeni svijet, u Šopovim pjesmama bude pijetlovi. Oni fasciniraju Šopa. Njihov pjev donosi nadu spasenja, kada prvo-pijetlovi Božji kokoti, pjevom tjeraju tminu. Između ostalih amblema: ribe, orla, janjeta, i pijetao je amblem Krista. Vjesnik obnove, prosvjetitelj pretvorbe.

Ostaje samo staviti točku na britku misao Frane Alfirevića, niti što dodati, niti što oduzeti, kao na biblijske retke:

Osjećaj krotkosti pred nedokučivim, uranjanje u prirodu što pruža svoje ljepote, jednostavne, ali uvijek nove za onog ko zna da gleda i sluša, osjećanje čežnje za tajnom daljina i pejzaža, stupanje s prirodom kao s Bogom u jednu harmoniju punu blagih idila…- Frano Alfirević, Nikola Šop, Pjesme siromašnog sina.

U dugim godinama samotničkoga razmišljanja, osuđen doživotnom paralizom, unutar uskoga prostora svoje radne sobe, razmišlja o fenomenu preobražavanja duše.

U svom samotničkome pjesničkom obraćanju stvarima, Šop postaje sve skloniji preispitivanju sama sebe, i zaokupljenosti da odgonetne bit svijeta.- Nedjeljko Mihanović, Lirski uzleti pod slavoluke zvijezda Nikole Šopa.

Kućice u svemiru – Šopove su pjesme – Beskrajno kruženje u vjekove. Pod slavolucima zvijezda, i nakon sto-deset godina od rođenja, uočljivo svijetli pjesnička zvijezda, zvijezda pjesnika Nikole Šopa, kojoj se iz godine u godinu pojačava sjaj, lašti se novim spoznajama, svijetleći novim nesputanim sjajem, s pjesnikom nastanjenim u kućicama u svemiru, širom Mliječne staza, i po drugim galaktikama, u svojim pjesmama, pjesnički skučen u kućicama u svemiru. Svemirom  kao svojim krovom nad glavom.

 

Voštarnica, Zadar, 26. studenog 2013.

Tags: sjećanja

Continue Reading

Previous: Dario Gambarin, umjetnik na traktoru (FOTO)
Next: Stara rožajska pijaca (10 fotografija)

Related Stories

Sjećanje: Svetlana Broz (1955-2025)
  • Istaknuto
  • Sjećanja

Sjećanje: Svetlana Broz (1955-2025)

March 22, 2025
Sjećanje: Arthur Firstenberg (1950-2025)
  • Istaknuto
  • Sjećanja

Sjećanje: Arthur Firstenberg (1950-2025)

March 19, 2025
Branko Đukić: RADUN ĐUKIĆ (1915-1944) – BORAC IX CRNOGORSKE UDARNE BRIGADE
  • Istaknuto
  • Sjećanja

Branko Đukić: RADUN ĐUKIĆ (1915-1944) – BORAC IX CRNOGORSKE UDARNE BRIGADE

September 30, 2024

Recent Posts

  • IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • POZIV ZA VOLONTERE – PROJEKAT STEĆAK.MAP

Archives

  • June 2025
  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Register
  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Istaknuto
  • Promocije

IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@

June 14, 2025
Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Promocije

Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje

June 14, 2025
Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • Istaknuto
  • Vijesti

Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25

June 2, 2025
URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • Istaknuto
  • Vijesti

URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju

June 1, 2025

Nedavne objave

  • IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • POZIV ZA VOLONTERE – PROJEKAT STEĆAK.MAP
  • Sadeta Feleć: Metode rada u nastavi
  • Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića
  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića

Kategorije

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.