Senada Đešević
NARODNE LIRSKE PJESME PLAVA
.
KOLO IGRA NA LJIVADU
Kolo igra na ljivadu,
Na zeljenu travu.
Otud ide mlado momče,
Na konja zekana.
Ja bjeh śela, pored majke,
Ne smjeh mu se javnut.
Jednom kahnu, drugom dahnu,
Eto mu se javnu.
Odnijeh mu šićer-šerbet,
U zlatnu maštrafu,
Duga Bosna i široka,
Traž’ za sebe dragu.
Var ju našaen, var ju ne našaen ,
Opet mi se javi.
Naj ćeš me, u has – bašču,
Bosiljaek sadući,
Naj ćeš me, u odaju,
Dukate nižući.
Stihove govorio Etem Markišić, rođen 1936. u Vojnom Selu; živi u Vojnom Selu. Zapisao učenik Dženan Đešević, Plav
.
KOLO IGRA NA LJIVADU (VARIJANTA)
Kolo igra na ljivadu,
Na zaljenu travu.
Otud ide mlado momče ,
Na konja zekana.
Nit’ ga čula ni viđela,
Imenom me dozva,
A ja bija’ bljizu majke,
Ne smjedo’ se odazvat:
Jednom kanu drugom danu,
Eto mu se javnu,
Iznijeh mu šićer- šerbet,
U zlatnu maštrafu –
– Volj’ ti piti ,volj’ ne piti,
Ja ću tvoja biti.
Stihove govorio Etem Markišić, rođen 1936. u Vojnom Selu; živi u Vojnom Selu. Zapisao učenik Dženan Đešević, Plav
.
DRUG SE DRUGU ŽALJI NA ĐEVOJKU
Drug se drugu žalji na đevojku:
– O moj druže,ne vjeruj đevojki,
Đevojka je svaka prijevara,
I mene je jedna prevarila,
Daenaes- śutra: “Uzeću te, vraže!“
Kaed bi śutra, ode za drugoga,
Da za koga ni po jada moga,
U mahalu,za jarana moga!
Jaran traži mene u svatove,
I đoga mi traži za đevojku.
U svatove ću poj, pa da neću doj,
Ne dam đoga za života moga!
Stihove govorila Hasnija Markišić, rođena 1943.u Vojnom Selu; živi u Vojnom Selu. Zapisao učenik Amar Đešević, Plav
.
HOJ, DŽAMIJO, DELJI ĐULJBEGOVA
Hoj, džamijo, delji Đuljbegova,
Što u tebe često grom pucaše?
Dalj’ je u te kamen od vakaevae,
Ilj’ u tebe pare od harama,
Ilj’ od neke kljetve đevojačke?
Iz džamije neko odgovara:
,,Nije u men’ kamen od vakaevae,
Nit’ u mene pare od harama,
Nit’ od neke kljetve đevojačke,
No je u men’ mladi mujezine,
Kaed se pinje uz taenko munare,
Kaed se pinje, Boga ne spominje,
No pominje dragu u mahalu!“
Stihove govorio Šaćir-Šećo Đešević, rođen 1929. godine u Plavu; živio u Plavu. Zapisao učenik Amar Đešević, Plav
.
ĐEVOJKA JE U BESU UPALA
Đevojka je tuđe bratimila:
„Hoj, tuđino, moj pobogu brate,
Prevedi me preko bijela polja“.
Kaed u polje bijelji se dvore.
„Pobratime, čije ono dvore.
Ono dvore moga pobratima.
Pobratime, što puške pucaju?“
„Posestrimo, pobratim se ženi“.
„Pobratime, okljen mu đevojka?“
Posestrimo, za ruku ju vodim“.
Pobratime, iźelji te vuci!“
„Posestrimo, tvoji sitni zupci“.
Pobratime, ti se objesio!“
Posestrimo, oko tvoga vrata!“
Stihove govorila Seljima Kandić, rođena 1934. u Babinom Polju; živi u Metehu. Zapisala učenica Lanela Cecunjanin, Plav
.
LOV LOVILJI RUMENILOVIĆI
Lov lovilji Rumenilovići,
Lov lovilji dok se umorilji.
Odmaralji na zeljenu travu.
Gljedala ji Mujagina ljuba,
Gljedala ji pa ji govorila:
„Ljijepi lji ste Rumenilovići,
Ljijepi lji ste daenjom za gljedanje,
A još ljepči noćom za ljubljenje.
Da je mene s vama u lov poj,
Da vi vidim hrte i zagare.
Za sindžir vi kerove vodila,
A na rame pušku nosila!“
Ona mljaše niko ju ne čuje,
To dočuo Mujo Memagićae,
To je čuo pa je govorio:
„Koja biste ,koja govoriste?“
Odgovara sestra Memagićae:
„Ja saem bila, ja saem govorila,
Milji su mi ljijepi bećari,
Ka’ tebe ljijepe đevojke!“
Taeda viknu Mujo Memagićae:
„Vi kurvići, Rumenilovići,
Kup’te svate, dođ’te za đevojku!“
Mudrinom je snaehu obranila,
Još mudruje sebe nadomila.
Stihove govorila Ediba Radončić, rođena 1928. u Plavu; živi u Gusinju. Zapisala učenica Merima Radončić, Gusinje
.
SABAH KLANJA LJIJEPA ĐEVOJKA
Sabah klanja, ljijepa đevojka ,
Sabah klanja, i Bogu se molji:
„Daj mi Bože, iglu od merdžana,
Da saešijem jorgan od behara,
Da pokrijem sebe i bećara,
Da ja vidim kako bećar spava.
Bećar spava, oči ne zatvara.
Bećaru je kosa talasana,
Kosa plava, talasa se sama“.
Stihove govorila Raba Mrkulić, rođena 1936. u Vojnom Selu; živjela u Gusinju. Zapisala učenica Semira Koljenović, Gusinje
Senada Đešević, rođena Markišić, profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti iz JU SMŠ „Bećo Bašić“ – Plav od 2009. godine je započela projekat Sačuvajmo od zaborava. Cilj projekta je zapisivanje i prezentovanje narodnih lirskih pjesama (kroz izražajno recitovanje igru i pjesmu, naročito pjesme koje se pjevaju na dugi glas, a koje nažalost iščezavaju), anegdota, dijalektizama, kletvi, blagoslova, frazeologizma, bajalica, tužbalica, starih igara za djecu, a koje se još uvijek pamte prenoseći ih onako kako su ih čuli, čuvajući sve jezičke osobine plavsko-gusinjske oblasti.