Skip to content
May 17, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Književna kritika
  • Slavimir J. Zelenkapić: Nerazdelna zdela knjige priča i poezije Nenada Plavšića
  • Književna kritika

Slavimir J. Zelenkapić: Nerazdelna zdela knjige priča i poezije Nenada Plavšića

Redakcija November 25, 2013

Славимир Ј. Зеленкапић НЕРАЗДЕЛНА ЗДЕЛА

Ненад Плавшић “ЦРНЕ СУЗЕ “

 

Nametnulo mi se neobično pitanje nakon studioznog čitanja prvenca, knjige priča i poezije “Crne suze” Nenada Plavšića, imaju li suze boju? Svakako. Ali koju, to samo znaju umetnici. O stručnoj i naučnoj strani analize boje i sastavu ljudskih suza priču prepuštam onima koji to bolje znaju. Budući da sam i sam umetnik, moja beseda preteže na umetnički osvrt o “crnim suzama”. Ovim ću se ovde baviti, jer ovo nije naučni no umetnički osvrt namenjen za umetnički odabrani stvaralački publikum.

Nije neobična metafora o “crnim suzama”, i nije prva i jedina Nenada Plavšića. No zašto “crne suze” u pupolju mladosti koji procvetava tako naglo i iznenadno? Prosto mladi umetnik Plavšić nije daltonista. Svakako da on ni slepoću nema u očima. Pre bi se reklo da zna sve nijanse svih boja u spektru vidljivih oku, a i oko mu je sokolovo, koje izoštrenim vidom vidi sve od visoke tačke na nebu koja se udaljava do palog truna na tlu.

Ja sam knjigu “Cne suze” dobio od autora uz posvetu i očekivani osvrt do koga mu je stalo da razazna kako njegovo stvaralaštvo čita znalac. Svaki prvenac, pa i ovaj, zaslužuje osobitu pažnju, ljubav, i više milosti, materinske i roditeljske naklonosti. I moja naklonost nije izostala. Duže vremena sam se zagledao u prvenče. Merio sam dubinu očiju. Tragao za bojom. Promišljao na koga nalikuje. Smišljao kakvo ime ili nadimak da mu dodelim budući da mi se ime i nije nametalo kao simpatično. Sa naslovne korice knjige dolazila je i potvrda mojih impresija, kao demanti onoga “šta je pisac hteo da kaže”. Na crnoj ženskoj silueti ispred rešetaka u belom negativu krupno ispisana slova naličile su mi na dva traga osam belih suza. U trećem redu kao dvodelni niz žute mrlje oka naznaka autorskog imena i prezimena kao kakav hologram zajedno sa tragovima belih suza prkosio je pravougaono a očekivao bi se stilizovani ovalni oblik suze.

Jesu li ovo crne ili “bele suze” za mene nije dilema? Nije ni sporno da autor ima svoj neobičan kist ili ti pero i mnogo tuba crne boje ili crnog mastila kojima najsnažnije boji i ispisuje ljudske suze. Nazire se da su ovo i njegove suze, iako nisu samo njegove, nego svih onih paćenika zbog ljudskih, ljubavnih, i svakojakih jada. Uostalom, ni jedan pisac ne može da pobegne od sebe i iz svog rukopisa. Ukoliko bi se to desilo, ne bi postojalo autorstvo i pečat samosvojnog stila. Ova knjiga se po samosvojnosti, neobičnoj kompoziciji, i originalnom stilu, i izdvaja od ostalih knjiga koje nemilostivo zavejavaju živote ljudi u ovom veku kada svi i svašta pišu a malo je onih koji istinski čitaju.

Pravo je i moje, u ovom slučaju čitaoca, analitičara i istodobno umetnika, pretežno pesnika, da neka druga nijansa progovori baštinom autorovih suza. Uostalom, poznanstvo sa autorom je i počelo tamo gde sam pišući svoje komentare na njegove uzgredne i polovične objave iz rukopisa knjige u nastajanju skrenuo njegovu pažnju. Fragmente mojih komentara i prepiske koje smo vodili u povodu njegovih objava, buduće knjige i ostalom sam autor bi mogao da prikupi i da ih integriše u celinu, jer bi bili korisni za samu knjigu, njen život nakon objave, a osobito i kao podstrek i putokaz mu, da i dalje pouzdano putuje stvaralačkim putem i da tako obeležava nove međaše.

Odavno sam zapazio da je autor imao vrlo vredne objave na internetu, doduše polovične. Iščekivao sam nastavak ili celu priču. Zaključak je bio da je to autorov princip, verovatno u želji da samo zainteresuje čitaoce, a da ipak celinu tek čitaju kad se pojavi knjiga. Bilo kako bilo, čak i ako je samo pokušavao da sazna koliko je intresantno to što piše, i kako se čitaocima dopada, bilo je to mudro. Ali sve ovo važi za povremene i površne čitaoce. Za čitaoce poput mene koji analitički čitaju i prate objave i stvaraoce za poptuniji sud nužno je da čitaju celinu teksta.

Po dobijanju knjige nakon što sam pročitao prvo “priču”, bio sam još jednom iznenađen. Opremom knjige na prvi pogled takođe posebno zadovoljan. Ali i odmah sam zaključio da žanrovski ovu knjigu tek treba tačnije odrediti. Određenje traži neobičan miks proze i poezije koji sam u ovoj knjizi zatekao. Znam da ima sporadično i ovako koncipiranih “knjiga mešanaca”, ali su zaista ređe. Ovde pomešanost proze i poezije je simpatična i prilično podudarna. Može i da smeta ovako prigotovljeno, no ja mislim da je dvodelna zdela bila prikladnija.

Dani čitanja su se nizali u strpljivom iščitanju knjige. Na polovini “suza” prosto sam žudeo da do kraja ostanu onako guste. Za moje osećanje vrednosti i lepote knjige prevashodno su zaslužne istine da filozofski jezgrovite misli izrone u gotovo svakoj rečenici. Prosto sam se pitao kako ih autor ovako nedri na svakom koraku? I moram priznati, knjiga se nije mogla lako i brzo čitati. Trebalo je gotovo na svakoj stranici umom promleti sve to zrnevlje koje nadire iz vagana pod žrvnjeve moga promišljanja. Zbunjivalo me je i saznanje da tok priča ili ti zapisa rasutih po knjizi uvek jasno ne postoji. Tok se ovlaš mogao nazirati. Dok čitalac čita ovu knjigu, ne može da pobegne od istine da sve u njoj pulsira, i da se rasipa na sve strane.

Od prve navodne “priče”, iako bih ja radije rekao zapisa, ili ti visokoumnog promišljanja, do poslednje, potvrđujem da je knjiga ispisana neobičnim stilom. Još jednom ističem da je knjiga strogo žanrovski neodrediva, ili bi se teško mogla tačno odrediti. Neke “priče” imaju realnu životnu istinu u fabuli, a kod drugih toga nema. Šta je priča bez fabule? Promišljanje jednog mladog čoveka o suštini života, doživljajima, saputnicima, gubicima, jadima svakovrsnim, a ponajčešće ljubavnim, i mnogo čemu još, ovo nisu ni puki dnevnički zapisi, nisu ni biografije, ni do kraja ocrtani kakakteri junaka, niti konačni sud o pojavama razuđenog društva, ni samo zemaljski koridori, ni večne Božanske kordinate, ni “sudbine” ni prepoznatljivi smerovi i tokovi…

U ovoj knjizi nema prostog naklapanja o bilo čemu, nema predugih pejsažnih slika, usputni su dijalozi, jer najčešće autor ima monolog sa sobom ili sa njom, koju takođe retko imenuje. Ovde se osobe i senke smenjuju poput raspoloženja, dana i noći, godišnjih doba… Ovde se zapleti raspliću istodobno i zapliću… Ovde ima rasprave sa zbivanjima kojima autor po godinama ne pripada. Po kad kad ima žigosanja onog što treba da nosi žig poput stoke određene za klanje, ali nema klanice, ako se izuzme klanica i raspelo na koje autor pristaje. Sud duše i strah su tu uvek u prikrajku. I tako sa pijedestala začas pljusne ponor. Priče se uzdižu i ugruvavaju naizmenično. Neke priče sa prozirnom rešetkom od fabule od drugih čini mi se da odudaraju od istinskih misaonih zapisa, krcatih filozofskim iskazima.

Generalno neke “priče” su prihvatljive, ali nisu nad prosečne kao neke druge. Iz tog razloga one možda pripadaju nekoj drugoj knjizi koju je autor čak i ovde ispisao ili započeo. Dakle, ovde u jednoj knjizi imaju najmanje dve knjige po tamatici, a prevashodno po stilu pripovedanja, ako ne u tragovima i više knjiga. Zreliji autori bi svoje “sočinjenije” razdelili po tematici, stilu, konceptu i drugim odrednicama. “Crne suze ” su zaista nerazdelna zdela.

Ovo postojanje u tragovima samo govori da autor ima širi spektar pripovedanja, ali da zbog mladosti još nije sebe do kraja profilisao. Baš je to i simpatično kod mladih koji sebe traže i grade svoje puteve. Zato ne mislim da je šarolikost knjige i simpatične metafore “nerazdelne zdele” koja mi se nametnula, i koju sam promišlju Božjom iskustveno i lično porodio, njena slabost nego izazov.

Da sam čitao rukopis pre završene knjige, moja sugestija bi bila da autor bude stroži u selekciji svojih “priča”i pesama pogotovu, u svrstavanju i razvrstavanju. Neke “priče” a i blokove pesama je trebalo izmestiti izvan korica ove knjige, u korice novih knjiga, da ne remete zadati koncept i stil najavljen uvodnom pričom, koja sa pravom nosi epitet prestone. Kod priča šarolikost i nije toliko izražena koliko je poezija trebalo da ima svoje mesto opet u zasebnoj knjizi ili drugoj polovini knjige. Garnir možda po meni nije najsrećnije rešenje za moj zemljani čorbaluk ili činiju. Moja viša čitalačka zapitanost voli “priče” koje su dublje i zagonetnije. Dopuštam da se drugima može i dopadati ovakva udvojena knjiga.

Znam da knjiga ima svoj život i posle objave, u čitalačkim impresijama, koje takođe imaju pravo na različitost, pa iz tog obzira ja ovde nisam izrekao konačnicu svog osvrta. I moj osvrt nije, ne mora, i ne može biti jedini. Uostalom umetnost, pa i ova udvojena proza i poezija, našeg autora, uvek će migoljiti iz stega sudova, kritičarskih aršina, doživljaja čitaoca, i nikada ne može uskočiti u konačan sud. Čak sam, dok sam veći deo knjige čitao po drugi put, imao nova iznenađenja, širio se moj saznajni i vrednosni stav i bogatilo se saznanje, pa mi je knjiga bivala sve bliskija, draža i simpatičnija. Dakle, moje je uverenje da je sud vremena jedini koji će o ovoj knjizi biti validan, ako i koliko preživi i ostane na ovom rešetu.

U jednoj razmenjenoj poruci sa autorom napisao sam: “Tvoj tužni dodir, tvoja Ana” Dodiruje li dodiruje… Zahteva ponovno čitanje… Fasciniran sam… Vrve utisci…” I danas, kada sam zaklopio korice ove neobične knjige, ostajem pri tome. Vrve utisci i još će vrviti. Opsedaju me i opsedaće me biseri mudrosni svojom lepotom i snagom. Čudim se i čudiću se ukusu od naslova knjige preko naslova ovih dvadeset priloga umetnutih u “zdelu” i sećati se svoje sofre detinjstva koja nas je okupljala.

Danas lično bogat Biblijskim bogatstvom, želim da sa vama podelim iz ove moje besede o knjizi “Crne suze” samo neke paralele pisaca Svetog Pisma, kao dokaz kako su oni zborili o svojim ljudskim i Božjim suzama. Suze su vazda u vekovima čovečanstva i njegovom bitisanju bile tu i nikako nisu prećutane kao tema.

Na smrt bolesanog Jezekiju, veliki prorok i pesnik Staroga zaveta Isaija tešio je ovim rečima “… ovako veli Gospod Bog… čuo sam molitvu tvoju, i video suze tvoje, evo isceliću te, do tri dana ići ćeš u dom Gospodnji” /Druga knjiga o Carevima 20,5./

U raspri sa svojim navodnim tešocima veliki patrijarh Jov na kraju svog četvrtog govora kaže: “I sada eto na nebu je svedok moj, svedok je moj na visini. Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. O da bi se čovek mogao pravdati s Bogom, kao sin čovečiji s prijateljima svojim! Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neću vratiti” /Knjiga o Jovu 16,1922./

Najveći Biblijski pesnik David pišući pesmu molbe za Gospodnju utehu, vapi: “Slušaj molitvu moju, Gospode, i čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji” /Psalam Davidov 39,12./

Možda je vrhunac o suzama opet izrekao pesnik nad pesnicima David u svom prognaničkom zapisu kazujući svoj jad Bogu: “U tebe je izbrojano moje potucanje, suze se moje čuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj” /Psalam 56,8./

Dakle, Bog vidi suze i jade.On čuje i molitve i vapaje. Bog je svedok naših suza na nebu i kad nam se naši bližnji podruguju. Kad oko roni suze, roni ih Bogu. I kad započnu i kad se navrše godine, i kad se polazi na put života ili se sa njega ne vraća, Bog ne muči na iskrene čovekove suze, zna to Jov i to traži od Gospoda.

Ja osećam da je naš autor svestan ovih istina i svojom knjigom traži Božji odgovor. Bog nije čovek i nikada neće izostati njegov odgovor i uteha. Bog ne ćuti. Bog ne muči. U Bogu je svaka suza izbrojana. Naše suze se čuvaju u Božjim sudovima. One su zapisane u Božjim knjigama.

Iako je na prvi pogled knjiga “Crne suze” ljudska, u višoj perspektivi ona je i knjiga za spomen. Knjiga za spomen je zapis koji se ne da uništiti. Bez namere da autora poredim sa Isaijom, Jovom, Davidom, ili bilo kim drugim, želeo sam ovim paralelama reći da su i njegove suze i suze svakoga od nas ostale zapisane u knjigama čak i da ih mi ne upišemo u svoje.

No ono što se bar ovde na zemlji ne napiše, kao da se nije ni zbilo. Od đačkih dečijih naivnih spomenara, do ovako zrelih knjiga, iako prvenaca, pisaca koji stasavaju i obećavaju traju i tajaće tragovi, samo ako su utisnuti u neprolazno sećanje, priču, pesmu, zapis, besedu, osvrt… Dakle i autor, i ja danas, i ti sutra koji ćeš se baviti mojom besedom ili knjigom o kojoj sam ovde zborio ponovićemo istinu “suze se moje čuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj”.

Suze su dragoceni biseri u riznicama duše, u rečima, knjigama, na dlanovima, u zdelama i Božjim sudovima, tek kad se iz oka čisto proliju. Naš napaćeni i grehom osakaćeni svet još ima dragocenosti i lepote koju pisci vazdižu. Zato sežimo “k biljezi, k daru gornjega zvanja” kako to novozavetni Apostol vapi. Ne zaboravimo ni suze Gospoda Isusa Hrista. Šta su tek naše suze prema njegovim? Šta su naša stradanja prema njegovim? Autorov krst koji je nosio i pokazao ga u svojoj knjizi, šta je prema Hristovom krstu sa Golgote?

No, ovde nije priča o poređenjima, nego namera da svi poznamo da suze nisu samo i jedino muka, nego i dragocenost. Znajmo i da naša zdela nije jedina koja preliva od suza. Naši doživljaji su samo naši i ako mogu sličiti tuđima. Naše dragocenosti nisu samo naše. Čak i “Crne suze” su opšteljudske i sveljudske vrednote. Možda nas isto neće boleti, i to je razumno. Ali isto i slično iskustvo može da nas otrezni i prizove da ne ustežemo ruku kad treba obrisati tuđe suze jer tako i svoje možemo predati Bogu za njegove sudove i knjige.

Sve što je dragoceno i vredno treba i da ostane. I raznolikost je dragocena kao i doživljaji. I ove autorske suze su više od doživljaja.

Autorova biografija je skromna, sa nadom da se tek piše, jer obećava. Prvenac možda nagoveštava istinu “da se po jutru dan poznaje”. Možda dan ne treba da se završi “Krikom” u nagoveštaju, kako autor najavljuje buduću knjigu. Bilo bi uputno da “Crne suze” se pretoče u “suze radosnice” a krik u poklič pobede.

Budući da i noć može biti lepa uz poletne snove, verujem u dan blagoslovan, jer Božji blagoslovi kao duhovne zrake i kroz ove “crne suze” se prelamaju poput duge kao zavetnog znaka. Autor tek treba da prođe ispod duge i da se bistrim očima zagleda u lepotu zavetnog znaka, podarene mu samosvojne duge na stvaralačkom nebu. “Nerazdelna zdela” neka hrani nove inspiracije i odgaja pisca, koji ima šta da kaže svome naraštaju i da ostavi u nasleđe onima koji dolaze iza nas. Preporučujem da znalački čitate “Crne suze” Nenada Plavšića i da ne ronite svoje kad im nije vreme.

 

Adresa autorovog bloga: http://crnesuze.blogspot.com

Tags: istaknuto kritike

Continue Reading

Previous: Zoran Janković: Pita ”Sarajlija”
Next: Nenad Plavšić: Bluz

Related Stories

Emina Bojić: O romanu ”Vodeničar” Saida Štete
  • Književna kritika

Emina Bojić: O romanu ”Vodeničar” Saida Štete

August 2, 2022
Dragana Ivanović: Reč o romanu Stojane Garović-Magdelinić ”Tekla voda”
  • Književna kritika

Dragana Ivanović: Reč o romanu Stojane Garović-Magdelinić ”Tekla voda”

February 27, 2020
Nataša Žurić: Eho poetike Blaža Šćepanovića
  • Književna kritika

Nataša Žurić: Eho poetike Blaža Šćepanovića

February 27, 2020

Recent Posts

  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA

Archives

  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Vijesti

Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.

May 16, 2025
Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Istaknuto
  • Promocije

Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića

May 16, 2025
Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Istaknuto
  • Promocije

Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“

May 13, 2025
Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Istaknuto
  • Poezija

Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda

May 13, 2025

Nedavne objave

  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA
  • Običaji i tradicija muslimana Crne Gore: Kurbanski bajram
  • Esma Husović-Vukelj: Otac
  • Tri pjesme Valentine Milačić
  • Objavljen zbornik „Tajna Andrićeve kutije” povodom jubileja – 50 godina od smrti Ive Andrića

Kategorije

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.