Redakcija Ljudevit Gaj (Krapina, 8. srpanj 1809 – Zagreb, 20. travanj 1872)
BRATJA SLAVENI
Ljudevit Gaj, ‘Naš narod’, Danica, 1835.
.
Na jednoj polovici Europe leži goropadne velikoće orijaš. Njegovo tjeme kuplje se u sinjem morju Adrije; a njegove goleme noge upiraju se kroz sjeverni led i snijeg na zidine Kininske; u krepkoj, kroz srdce turskoga carstva spruženoj desnici nosi Crno morje, a vu lijevoj kroz srdce Njemačke zemlje rastegnjenoj ruci drži Baltik. Njegva glava jest srednja Ilirska, ovjenčana cvijetjem toploga juga; njegova prsa Vugerska; grudi Planine hrvatske; njegovo srce je pod starimi Tatrami; njegov želudac ravnina Polska, a trbuh i noge neizmjerni prostori ruski. – I taj orijaš jest naš narod – narod vu Europi največji – narod slavjanski; jerbo kosti i meso toga goropadnoga tijela jesu bratja Slavjani, a krv, koja ovo golemo tijelo oživljuje, jest jedna krv naše matere Slava, to jest jedna narodnost slavenska.
Istina je da ne teče ta krv jednako po vsih kotrigih ovoga tijela, ali i kod Nijemcev istim načinom taj tečaj pretrgnjen jest, a zato vendar neprestanu svu jednoplemenu bratju za naravske kotrige jednoga njemačkoga tijela držati, niti komu na pamet dojde da ono zabrani što je tako i ne drugačje i što promijeniti od človječanske moći nezavisi. Našemu vseljubljenomu Caru vjerni Auštrianci naravskim načinom i zakonom drže se za kotrige istoga tijela k kojemu i Bavarci, Saksonci, Porusi i ostali Nijemci spadaju, i svi ovi imaju jedan svega posluvanja cilj, to je to izobraženost i blaženost njemačkog naroda koj je samo jedan akoprem na vnoge puke i med mnoga vladanja razdijeljen. Ovak i mi Slavjani, kakti takovi samo jedan božanskim i državskim zakonom dopuštjeni cilj imati možemo i moramo, najmre da se naša narodnost vu vsih premdar državnim vladanjem razlučenih stran kah plemenito izobrazi. K tomu je pako potrebno sve kotrige našega narodnoga tijela, to jest sadašnji stališ svih slavenskih pokolenjih tak gledeć na srodstvo ili rodbinstvo, kak takaj na države, vu koju stanuju, poznati.
Broj i različitost slavenskih pukov nejma se samo polag zemaljskog ležaja razlučiti, nego mnogo više ima se gledati na većje ili manje rodbinstvo jedinstvenih pokolenjih med sobom. Ovo pako rodbinstvo ne raspoznaje se bližnjim susjedstvom, jer koji puki negda susjedi bili su, sada oddaljeni obitavaju, niti raspoznaje se ustmenim predavanjem niti izraven pomoćjum dogodovšćine, ar ustmeno predavanjem gustoput vara; dogodovšćina pako malo kada zadovoljiti kadra jest. Za raspoznavanje rodbinstva narodov i pukov jedino nevkanjiljivo sredstvo jest jezikoslovlje; iliti mudro i trezno spitavanje i zveđanje korenja riječih i prispodabljanje njihovoga obrazenja i pregibanja. Samo ovim putem moguće bude različne kotrige slavenskoga stabla raspoznati i razlučiti i među sobom opredijeliti. Samo ovim načinom jest moguće ves slavenski jezik na glavna narječja razrediti.
Ovim dakle jezikoslovnim načinom doznajemo da su stanovnici Velike Ilirske, to jest Horvatske, Slavnoije, Dalmacije, Dolnje Vugerske, Dolnje Štajerske, Kranjske, Koroške, Istrije, Bosne, Crne Gore, Hercegovine, Dubrovnika, Serbske, Bugarske, itd., zatim žitelji Velike Poljske, Galicije, Poznanske, Velike Češke, Boemije, Moravske i gornje Vugerske; i stanovnici Velike Ruske vsi skupa Slavjani brojem 80 milionov, koji zajedno više od polovine Europe i tretjinu Azije zavnimaju. Sva ova slavenska već ovdje polag srodstva raspodeljena, mogu se polag stanovitih znakov na dva glavna reda razdijeliti, koja Adelung pod svojvoljnim i dvoznačećim naimenovanjem Antov i Slovenov navodi; Dobrovsky pako i Kopitar mnogo bolje razdjeljuju Slavenen na južnoistočne i sjeverozapadne. Mi jih pako dijelimo na Iliro-Ruske i Čeho-Poljske Slavjane. K prvomu redu spadaju svi Iliri i Rusi, a k drugomu svi Česi i Poljaci.
.
ILIRO-RUSKE SVRŽI, GRANE
.
- Ilirsko koljeno
- Slovenci (Vendi) stanuju u Dolnjoj Štajerskoj, u Kranjskoj, Koroškoj iliti Gorotanskoj, u jednoj strani Istrije, na Laško-Goričkom, dalje u zapadnoj Vugerskoj u Železnoj stolici okol Mure i Raba; brojem skupa 1,240.000 rimskoga vjerozakona; zvan nekoliko samo protestantov.
- Horvati u provincialu, u Krajni i u Primorju, u jednoj strani Istrije, na Vugerskom u Banatu, u Baranju, Šimegu, Somođu, u Sladskoj, Železnoj, Sopronskoj i Požunskoj varmeđiji, zatim u Arkiherceštvu Austrije i vu Bosni u Sandžaku Banjalučkom, svi skupa u broju 1,620.000 jesu izvan 194.000 starovjercev svi rimskoga vjerozakona. Narječje horvatsko jest časti vrijedan, stari, ilirski most med Slovenci (Vendi) i med Srblji.
- Slavnoci, žitelji Slavonije i slavonske Granice, i Srijema. Broj njihov iznaša okolo 500.000, od kojih su jedni 247.000 grčkoga; a drugi 253.000 rimskoga vjerozakona.
- Dalmatini stanuju u Dalmaciji pored Adrijatskog morja, zatim na otocih i vu Dubrovniku, i broje do 400.000′ dušah, k ovim imaju se jošće dodati i oni 80.000, koji su piod Turci i koji u Hercegovini živu, i tako skupa znašaju 480.000, zmed kojih jesu 410.000 rimske, a ostali 70.000 grčke cirkve.
- Bošnjaci živu izmeđ Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i Hema, brojem 450.000 dijeleći se na islamski, to jest turski, i zatim na rimski i grčki vjerozakon.
- Crnogorci jesu u Crnoj Gori, koja se od primorja Antivarskog do Bosne preteže. Od Turakah nisu nikad pokoreni bili; i dan današnji jesu slobodni i nezavisni. Š njimi vlada i upravlja Episkop i Mitropolit njihov. Ima ih preko 100.000, od kojih može do 20.000 izajti proti neprijatelju, a svi su grčkoga vjerozakona.
- Srblji su najpre u Kraljestvu Srpskom (sadašnjoj Knjažini turskoj Serf Vilaet) s objke strane Morave izmeđ Timoka, Drine, Hema, Save i Dunava obitavali; poslije u Austrijansku Slavoniju, južnu Vugersku prešli i tu se naselili. Oni se zloupotrebljeno Raci nazivaju od stranjskih, jer nekoja stran Srbljev živi okolo rijeke Rasce koja je negda cijeli Srbiju na Srbiju i Rasciju dijelila. Od naših prostakov naopako nazivaju se Vlasi, kajti su s ovimi jednakoga vjerozakona. U srpskoj Knjažini (starom srpskom kraljevstvu) i u Vugerskoj ima skupa Srbljev 1,730.000; svi su grčkoga vjerozakona.
- Bugari u starom negda Kraljestvu Bugarskom, a sada u tako nazvanoj turskoj državi Sofia Vialet, između Dunava, Crnog morja, Balkanske gore i Srbije. Ima Bugarov okolo 550.000, od kojih 480.000 jesu grčke, a ostali rimske cirkve.
