Tri pjesme Zaima Azemovića

Poezija

Zaim Azemović

 

 

 

.

.

.

VOLJETI I BITI VOLJEN

 

Voljeti i biti voljen

To je najbolji lijek

Za ljudski srećan vijek.

 

Voljeti Boga Tvorca i njegovu svetu knjigu

To je orijentir humanosti

Da dobrotom i radom riješiš svaku brigu.

 

Voljeti svoje pretke svojte i majku i oca

Voljeti ii biti voljen od svog bračnog druga

Onda će te zaobići svaka nervoza i tuga.

Voljeti i biti voljen

Od sestara i braće

I takvoj slozi i Svevišnji svaki napredak daće.

Voljeti i voljen biti

Od svojih sinova i kćeri

Onda će se radost i sreća

U takvoj kući nastaniti.

 

Voljeti svoje unučice i unuke

I od njih biti voljen

Od njihovih zagrljaja bježe

Bolesti i muke.

 

Voljeti rodnu zemlju i vjernog druga

Ako i oni tebe vole nestaje dosada i tuga.

Ako nikoga ne voliš ako te niko ne voli

Onda te tijelo i duša boli.

 

DOBROTA SRCA

 

Dođe taj mladić mekoga srca

Oplemenjen znanjem visoke škole

I humanizmom Kur’ana

U nepoznati grad pun sirotinje

Gdje je na svakoj ulici i sokaku

Vidio ispruženu ruku prosjaku

I ne ogluši se na plačne molbe

No iz džepne kese dijeljaše novčanice

Dok trajaše od sreće se osmjehivaše

A onda se sjeti da u svemu treba naći mjeru

Prema mogućnosti jer mu ne ostade novca

Da sebi plati konak i večeru

A nikog nije poznavao da novac uzajmi.

I ne znamo šta je sa njim bilo

Da li je  i on kleknuo da moli prolaznike

Da mu koji novčić bace u krilo

I surovost života shvati

Ili ga je blagosiljanje prosjačko nosilo

Da se pješke u zavičaj vrati.

 

RIBAR I KOMŠIJE

 

Evo vraća se ribar iz lova
Kroz selo nosi ulovljene pastrmke

Na okresanoj grančici kroz usta nanizane

Česte kuće u selu a veliko srca ribara

Kako pronijeti ribu pored toliko usta

I začuđenih očiju komšija

Kad je svaki okusiti ribu rad

A preči je dobar komšija nego

Daljni brat

Željno gledaju ribu žene trudnice

Djećje oči starci sa plotova

Radoznali gosti

A on je cio dan bosonog i kvasan

Umoran i podbijen  varao i gonio ribe

Dok ih nije ulovio

Ali ribar dobre duše nikog nije razminuo

Što mu nije hise učinio

A ostatak ponese na ponude

Bolesnom komšiji

Ivraća se kući praznih ruku

Sijajući od sreće

Što je bar trunku dobra učinio.