Vladan Šipovac: Junske kosti

Bosna i Hercegovina

Vladan Šipovac, rođen 1987. godine. Diplomirao Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Objavljene pjesme u sljedećim zbornicima i časopisima: Junaci urbane bede, Balkansko pero, Bundolo Offline 2, Euroorjentacije – 4, Bundolo Offline 3, Izvan Dometa, Avangrad, Afirmator, The Split Mind, Fanzin Dišpet, Balkanski književni glasnik.

Dobitnik je prve nagrade 43. Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27. godina.
Živi u Zvorniku, BiH.

 

JUNSKE KOSTI

.

I

 

.

U malo je ljeta stalo ovo grlo

par žutih mrava

koji se igraju na nogama

 

Tako se veže svaki prostor

svako vrijeme u kojem si boravio

dok ti je kosa opadala

a pijesak punio uši

 

U porama. r a s c j e p i m a

izmišljen još nedovršen

privikavaš se na neispunjenost

jednostavnost tuge

U kojoj te je kao svojom oslovila

neka tamo mirna voda

 

I nećeš se više podići

neće te više izvući

 

U malo je ljeta zavuklo se ovo jutro

tek po koji nabor

umjesto kraste

hljeb na obrazima

 

Kada bi mogli presjeći život u komade

šta bi sve ostalo na rukama

 

 

 

II

 

 

Kosti, a od njih jedna

kojom pišem

 

Jedna neka naraste prije

nego opustošim ljeto

jedna neka me preraste

neka iz trbuha izraste

sama i zla

 

prolazi kroz jezik. Prozirna kost

više me ne boli

Prestaje i postaje

ono čega se ne

boji(m)

 

U ovim prastarim očima

u ovim plitkim tanjirima

na stolovima na pokrivačima

Grlo je otvoreno a ništa ne guta

Grlo boli kad ništa ne guta

Grlo smrdi kad ništa

unutra ne pluta

 

Sve je to moje nešto

što ničemu neće

sve su to tuđe ruke

namještene na jastucima

 

Junske kosti u Drinskim

utopljenicima

 

 

 

III

 

 

U riblje su kosti srasli prsti

stare slamke dole ispod mosta

Ugašen je grad. Trepte još samo kapci

Koliko je sramno pisati o sreći

na izmaku juna. Na izmaku sna

što više rastem sve dublje   t

                                           o

                                             n

                                                e

                                                   m

u travu se pretvaram. Mulj oslikavam

Ne brojim kamenje

Dovoljan je pad

U riblja usta

siva usta Drinom se ispiraju

Na izmaku juna na obali

trunja

život buja

tijelom hrani se